Današnji svetac, sv. Ivan Eudes, bio je pravi sin Normandije. Rođen je u Riu 14. studenoga 1601. Snažne tjelesne građe, izdržljiv i uporan, razborit i obdaren velikim organizatorskim sposobnostima, bio je prikladan za djela trajne vrijednosti. Jedno se vrijeme školovao u isusovačkom kolegiju, gdje je kao član Marijine kongregacije zavolio Majku Božju i cijeloga života ostao njezin veliki štovatelj.

Veliki osnivač tzv. Francuske škole, Pierre de Berulle primio je Ivana u svoj oratorij. U toj školi velikog učitelja duhovnosti Ivan je naučio teocentrizam i kristocentrizam, tj. gledati Boga i Krista u središtu kršćanskoga života.

Za svećenika je zaređen u prosincu 1625. godine i postao je snažan, sposoban, uporan, mistik, čovjek duboke kontemplacije i široke aktivnosti. Njegova je snaga bila Euharistija. Svetu misu je toliko cijenio pa je mislio kako bi mu za nju bile potrebne tri vječnosti: jedna vječnost priprave, druga kako bi je dostojno slavio i treća za nju se zahvaliti. Dvije godine nakon ređenja Ivan je otišao dvoriti bolesnike oboljele od kužnih bolesti, na što ga je tjerala kršćanska ljubav. Velikim žarom se punih četrdeset godina posvetio župnom pastoralu. Izlagao je evanđeoski nauk na dohvat svim slojevima ljudi prilagođujući se njihovim potrebama.

Kao pučki misionar bio je veoma uspješan, ali je vrlo brzo uvidio da su pučke misije samo poticaj, odnosno početni impuls. Svećenik koji živi među pukom mora biti trajni izvor toga poticaja svojim svetim i uzornim životom, svećeničkim zalaganjem i prednjačenjem u vjeri i požrtvovnosti. Ivan je vidio da svećenika ima dostatan broj, ali da ih nema isto toliko i dobro odgojenih i izgrađenih. Stoga je poradio na tome da se, po preporukama Tridentskog sabora, osnivaju uzorna sjemeništa gdje bi se dječaci od malena izgrađivali u duhovnosti i stjecali solidnu naobrazbu. Pojedinci to nisu razumjeli pa je došlo do nesporazuma.

Ivan je napustio Oratorij kako bi ostvario taj naum. On je dobro znao da pobožnost kršćanskoga puka dobrim dijelom ovisi o pobožnosti njegovih duhovnih pastira. Ako su oni dobri i pobožni i njihov će puk biti takav. Utemeljio je družbu Isusa i Marije koja se brinula za odgoj svećenika. Utemeljio je i družbu za rad s djevojkama koje su se našle na ulici. Za te je djevojke organizirao posebne kuće i osnovao jednu žensku družbu koja će se brinuti o njima i pomoći im da se vrate čestitu i poštenu životu. Napisao je i objavio brojna djela za svećenike i vjernike. Umro je 1680., a svetim ga je proglasio papa Pio XI.1925. godine.

Osobna posveta Presvetom Srcu Isusovu

Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra, ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te, ja te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam svoje siromašno srce, učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj, o dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima. Udijeli mi zdravlje duše i tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti. Amen.