Jedan od najvećih svetaca 19. stoljeća bio je bez sumnje sveti Ivan don Bosco kojega Crkva danas slavi. Potjecao je iz veoma siromašne obitelji iz malog mjesta pokraj Torina Becchi u kojem se rodio 1815. godine. S dvije godine ostao je bez oca pa se, uz majku Margaretu, brinuo za obitelj. Kao dječak bavio se poljoprivredom i čuvao krave. Vedrom i veselom naravi osvajao je simpatije svih generacija, a upravo to će se pokazati providonosnim u njegovu daljem radu.

Mnogo je radio, jer se želio školovati, a iznad svega volio je mlade koje je okupljao i poučavao u vjeri. Utemeljio je klub veseljaka i s prijateljima išao često u prirodu. Volio je jahati na konju i hodati po napetom užetu i pri tom recitirati svoje stihove. Razumio se u više zanata kao što su postolarstvo, stolarija, zlatarstvo, krojenje, šivanje, izradu alata i dječjih igračaka. Znao je praviti sladoled, uvezivati knjige i slične praktične stvari, što je itekako znao primijeniti u radu s mladima. Naučio je latinski jezik i u 26. godini postao svećenik.

Posvetio se najpotrebnijima: siromašnoj i zapuštenoj djeci koje je osposobljavao za život. Brinuo se i za radničke obitelji, jer su iz njih i potjecala najviše djeca potrebna njegove skrbi. Za takvu je skrb utemeljio dvije družbe: salezijance i Družbu sestara Marije Pomoćnice. Obje Družbe bave se odgojem mladih. Sveti Ivan Bosko umro je na današnji dan 1880. godine, a svetim je proglašen 1934. godine.

U Hrvatskoj su salezijanci ostavili neizbrisiv pečat. U Zagreb su došli nakon Prvoga svjetskog rata, na poziv zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera. Kasnije su postupno otvarali svoje domove te i danas djeluju u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Novoj Mokošici, kao i u bosanskom Žepču. No, prvo su došli u Rovinj.