Hugo se rodio u u 11. stoljeću, u gradu Châteauneuf-sur-Isère, u Francuskoj pokrajini Dauphine. Od mladosti je bio pobožan i zainteresiran za teologiju. Još kao laik imenovan je kanonikom u gradu Valence. Hugo je 1080. na saboru u Avignonu izabran za biskupa grada Grenoblea, iako je još bio laik. Biskupija čiji je biskup postao bila je u lošem duhovnom stanju, te je Hugo izabran da u njoj provede grgurovske reforme. Za biskupa ga je u Rimu zaredio sam papa Grgur VII. Po dolasku u biskupiju, otpočeo je s otklanjanjem različitih zloupotreba. U tome je u samo dvije godine postigao veliki uspjeh. Potom je odlučio odreći se biskupovanja i povući se u benediktinski samostan, međutim papa mu je zapovijedio da se vrati u svoju biskupiju. Tamo se cijelo vrijeme borio s lokalnim velikašima, koji su nezakonito zaposjeli crkvenu zemlju. Uspio je da se zemlja vrati biskupiji. Hugo je odigrao veliku ulogu u uspostavi kartuzijanskog reda. Primio je Brunu iz Kolna i šestoricu njegovih drugova, koji su došli u njegovu biskupiju 1084. godine. Navodno je Hugo prije njihova dolaska usnuo san u kojem mu se prikazalo sedam zvijezda. Smjestio je u snježnoj dolini ubrdima koja se zvala Chartreuse. Tamo su sedmorica osnovala samostan, i posvetila se molitvi i studiju. Hugo ih je često posjećivao. Priča se da je čak i prigrlio mnoge značajke njihova života. Hugo je umro 1132., a samo dvije godine kasnije svetim ga je proglasio papa Inocent II. Tijelo su mu spalili kalvinistički hugenoti tijekom francuskih vjerskih ratova.