Sveti Hilarije bio je papa od 461. do 468. Rodom sa Sardinije, prije izbora za papu služio je kao rimski arhiđakon. Još za vladavine svojeg prethodnika Leona I. istaknuo se 449. osudom Drugoga efeškog sabora, na kojem je bio papin izaslanik i s kojeg je jedva izvukao živu glavu. Hilarije je izabran za papu 17. studenoga 461., a posvećen dva dana kasnije.

Kao papa nastavio je provoditi Leonovu politiku, a naročito se zalagao za učvršćivanje discipline među biskupima i dostojanstvo njihove službe. Pontifikat mu je uglavnom obilježen rješavanjem sporova oko nadležnosti biskupa u Galiji i Hispaniji. Zbog jednog od njih sazvao je sinodu u Rimu, održanu 19. studenog 465. To je prva crkvena sinoda s koje su ostali očuvani izvorni dokumenti.

Kada je godine 467. zapadnorimski car Antemije, pod utjecajem svog štićenika Filoteja, dopustio slobodno naviještanje vjere hereticima, Hilarije ga je javno osudio. Potom je pokrenuo obnovu i gradnju brojnih crkvi, kapela, oratorija i knjižnica. Papa Hilarije preminuo je u Rimu krajem veljače 468., a pokopan je u rimskoj bazilici sv. Lovre izvan zidina.

Neka nas, na osobit način danas, čuva i prati njegov sveti zagovor.