Crkva danas slavi ‘sveca džentlmena’, kako su nazvali svetoga Franju Saleškoga. To bi značilo da je gospodin, čovjek iz dobre obitelji i dobra vladanja. A Franjo je to uistinu i bio. Rođen je 1567. godine u plemićkom dvorcu u Savoji. U Padovi je započeo studij prava, što je njegova oca osobito veselilo jer je u njemu vidio svoga nasljednika. Nakon nekog vremena mladi se Franjo odlučio za svećenički poziv i započeo studij filozofije i teologije. Doskora je postao svećenik i biskup u Ženevi. U protestantskoj sredini susretao je ljude različitih staleža i na sve ostavljao dobar dojam. Cijenili su ga i poštivali zbog njegove razboritosti, učenosti i plemenita srca. Osnivao je bratovštine kršćanskoga nauka i pred svim svojim svećenicima prednjačio zauzetim pastoralnim radom. Izvrsno je surađivao s laicima, i za njih se brinuo pišući mnogo i neumorno. Nije se libio ni letaka ni plakata, kao ni novinarskog rada i objavljivanja različitih brošura i knjiga. Sa svetom Ivanom Franciskom Chantal osnovao je žensku redovničku družbu Marijina Pohođenja. Za svećenike je osnovao družbu oblata, koja i danas djeluje. Njegov je istaknuti apostolat bilo i pisanje pisama, kojih je sačuvano više od dvije tisuće. Čuveno mu je djelo Uvod u pobožni život koje je do 1656. godine objavljeno na 17 jezika u više od tisuću izdanja. Njegovo drugo čuveno djelo Teotimus ili Rasprava o Božjoj ljubavi ubraja se u najljepša djela 17. stoljeća. ‘Svetac se ne rađa, svecem se postaje’, o čemu svjedoči i sv. Franjo Saleški koji je bio sklon srdžbi, ali se toliko u tome izvježbao da je postao uzor blagosti. Umro je 28. prosinca 1622. godine, u 55. godini života, a blagdan mu se slavi na današnji dan, kao spomen na dan prijenosa njegova tijela.

Danas je i sveta Ksenija, zapravo sveta Euzebija Rimska. Ona se pod tim imenom krila od svoje rodbine koja ju je htjela prisilno udati, a ona se zavjetovala Kristu na doživotno djevičanstvo. Živjela je u 5. stoljeću s drugim djevicama koje su joj se pridružile u svetom nasljedovanju Krista Zaručnika.