Talijanski pustinjak i redovnik prosjak, osnivač Reda Najmanjih. Oni nam otkrivaju duboki smisao poniznosti, žrtve, molitve i potpunog predanja Bogu. Bio je neumorni radnik, branitelj siromašnih i potlačenih, osnivač brojnih samostana, muških i ženskih. Pripisuju mu se brojna čudesa, proročanstva i čitanje misli.
Na današnji dan 1507. godine u Francuskoj je umro sv. Franjo Paulski. Rođen je u Kalabriji u Italiji 27. ožujka 1416. godine. Godinu dana služio je kod franjevaca, a potom je hodočastio u sveta mjesta u Italiji. U Rimu se pobliže upoznao sa životom rimskoga klera koji mu se nije osobito svidio, te se povukao u samoću. Bio je to pustinjački način života u blizini Paolija. Nedugo zatim pridružili su mu se i drugi, pa je tako nastala zajednica Franjini pustinjaci. Nakon majčine smrti i Franjin otac je došao u tu zajednicu. Papa Siksto V. potvrdio je ovu zajednicu koja se po Franjinoj ideji nazvala Minimi, tj. Red najmanjih.
Franjo Paolski je držao da će ljubav najbolje ostvariti potpunim odricanjem i neprestanom žrtvom. Zato je svojoj redovničkoj zajednici propisao vrlo strog život s neprestanim postom i odricanjem. Franjin, pak, osobni život bio je ispunjen radom, šutnjom, postom i noćnim bdijenjem. On je o neprestanom postu poručio ovo: „Ako tijelo posti, duh će biti očišćen, osjećaj uzdignut, tijelo podložno duhu, srce ponizno i skrušeno.“
Iako je Franjo Paulski živio strogim životom, punim odricanja, doživio je lijepu starost s više od 90 godina. Crkva je odala priznanje njegovu načinu života i svim junačkim krepostima time što ga je proglasila svetim 12 godina nakon smrti. Bilo je to 1519. godine na 103. obljetnicu njegova rođenja. Štuje se kao zaštitnik oboljelih od kuge, kao zagovornik u liječenju neplodnosti u braku, zatim kao zaštitnik onih koje muče duševne i tjelesne boli, te kao zaštitnik mornara. Njegovi sljedbenici, Najmanja braća (Minimi), i danas uspješno djeluju u Europi, Južnoj i Sjevernoj Americi.