Danas Crkva slavi svetog pustinjaka Feliksa Valois. Rođen je 1127. u pokrajini Valois u Francuskoj, odakle mu i nadimak. Prema predaji, odrekao se zemaljskih dobara te se povukao u guste šume u biskupiji Meaux  gdje se predao životu molitve i kontemplacije. Tako je poživio do duboke starosti. Kada je imao sedamdeset godina, mladi plemić iz Provanse, Ivan Matha, dočuvši za njegov svet život, predložio mu je da zajedno osnuju red koji bi se bavio otkupom zarobljenika iz maurskoga ropstva. Iako je već bio star i na zalasku snaga, Feliks je spremno pristao.

Ivan i Feliks te su zime zajedno pošli u Rim kako bi od pape izmolili potvrdu svoga reda, noseći sa sobom pismo preporuke pariškog biskupa. Onamo su stigli u siječnju 1198., na početku pontifikata velikoga pape Inocenta III. Papa ih je ljubazno primio i smjestio u svoju palaču. U prosincu iste godine papa je izdao bulu kojom osniva Red Presvetog Trojstva za otkup zarobljenika, koji su poslije postali poznati i kao trinitarijanci. Ivan Matha postao je generalni poglavar, biskup Pariza zadužen je da napiše pravilo novoga reda, a Feliks Valois vratio se u Francusku kako bi ondje utemeljio redovničke kuće.

Vrativši se dočekan je velikom blagonaklonošću francuskoga kralja Filipa Augusta, koji je u svakome pogledu pomogao novome redu. Feliks je, uz pomoć dobročinitelja, na mjestu svoga pustinjaštva u Cerfroideu osnovao samostan, koji je postao Kuća matica novoga reda. Četrdesetak godina od osnutka, red je već imao oko šest stotina kuća. Budući je Ivan Matha kao poglavar reda bio u Rimu, Feliks se u Francuskoj brinuo za tamošnje samostane. Osnovao je samostan i u Parizu.

Umro je u dubokoj starosti u matičnoj kući svoga reda u Cerfroideu 1212. godine. Iako ne postoji bula njegove kanonizacije, trinitarijanci drže da ga je svetim proglasio papa Urban IV. 1262. godine. Kult mu je potvrđen u sedamnaestom stoljeću.