Crkva danas slavi i sv. Feliksa Nolandskog. Živio je na prijelazu iz trećeg u četvrto stoljeće u Italiji. Kako o njegovu životu, tako i o mjestu i godini rođenja, te mjestu ukopa, isprepletene su mnoge pobožne legende. U svemu je tomu teško utvrditi povijesnu istinu, ali je činjenica da uz ime sv. Ivana i sv. Petra, ime Feliks ili hrvatski Srećko, uvelike prednjači u kršćanskom nazivlju. Svjedoči to o snažnom svjedočenju kršćanskih ideala, čime je postao uzor brojnim vjernicima.

Sveti je Feliks živio u vrijeme kad je Rimsko carstvo progonilo kršćane i tako mnoge od njih učinilo mučenicima. Feliks je ne samo za života svjedočio svojim svetačkim likom, nego je privukao i mnoge životopisce koji su slavu njegova lika pronosili pisanom riječju i tako ga učinili poznatim u cijeloj Crkvi. Najviše podataka životopisci crpe iz pjesme koju je sv. Feliksu u čast spjevao sv. Paulin pod naslovom Karmina natalita. Značajka Feliksova života bila je kršćanska revnost i postojanost u nasljedovanju Evanđelja.

Danas se u Crkvi sjećamo starozavjetnoga proroka Malahije koji je živio u Judeji u 5. stoljeću prije Krista. Kao što sva judejska imena imaju značenje, tako i Malahija znači ‘moj glasnik’. A prema izreci da je ime ujedno poslanje i znak, na ovom se proroku i obistinilo. U Bibliji nam je sačuvana knjiga pod njegovim imenom. Malahija tvrdi da nije uputno rugati se Bogu koji od svoga naroda zahtijeva nutarnju religiju i čistoću i najavljuje dolazak Anđela Saveza.