Danas je sv. Euzebije i sv. Polion, kršćanski mučenici iz rimskog grada Cibalae, danas Vinkovci. Djelovali su krajem III. i početkom IV. stoljeća. Euzebije je bio biskup, a Polion lektor. Euzebije je prvi poznati biskup Cibala, a vjerojatno je tamo djelovao u vrijeme progona kršćana (249-260). O njegovom biskupskom radu ne zna se gotovo ništa. Ne poznaje ga ni Rimski Martirologij. Za njega znamo samo po Jeronimovu Martirologiju i mučeničkim spisima svetog Poliona, a ta su svjedočanstva velike vrijednosti o Euzebijevoj povjesnosti. Njegova pripadnost sirmijskoj metropoliji ne može biti upitna. Cibalski je biskup Euzebije, uhvaćen od progonitelja kršćanske vjere u samim Cibalama dana 27. travnja. Istoga je dana priveden sudu i saslušan. Proglašen je krivim što je kršćanin i biskup Kristovih učenika u Cibalama. Osuđen je na smrt radi Kristovog imena. Euzebije je podnio mučeničku smrt 27. travnja. Isti je dan bio uhićen i isti je dan pogubljen u Cibalama-Vinkovcima.

Sv. Polion je bio lektor i voditelj lektorske škole, propovjednik i uzoran čovjek. Vrijedna služba čitača i danas nam je poznata u Crkvi. Polion je u vrijeme progona careva Dioklecijana i Maksimilijana dao život za Krista. Bio je mlad, poletan i zanesen idealima, revan u vjeri i zauzetosti. Izvješće o njegovoj smrti nalazimo u spisu ‘Mučeništvo svetog Poliona’, izvanredno lijepom tekstu o tumačenju kršćanskoga nauka i vjernosti Kristu. Carski namjesnik Probo osudio je Poliona da bude živ spaljen, a on je mirno odvratio: “Čini što ti je naređeno, a ja ću slijediti nauk svojih učitelja te s radošću poći na muke što me čekaju.” Kazna je odmah bila izvršena na mjestu.  Jeronimski martirologij spominje ovog sveca na današnji datum, kada se slavi i u Vinkovcima. Uz tamošnju crkvu postoji skupina mladih koji se nazivaju Polionovi drugovi i nastoje živjeti u vjernosti Kristu, poput sveca kojega danas slavimo. Zaštitnik je bogoslova i lektora, a štuju ga i na prostoru današnje Italije.