Iako je papa Celestin I. preminuo 27. srpnja 432. godine, Rimski martirologij spominje ga na današnji dan. Papa Celestin je prvi od petorice papa koji su se zvali tim imenom i jedan od dvojice svetih papa Celestina. Na kormilu Crkve naslijedio je Bonifacija I. koji je umro 4. rujna 422. godine, a Celestin je za papu izabran šest dana kasnije.

Crkvom je upravljao jedno desetljeće. Ono je bilo ispunjeno velikim aktivnostima, posebice borbom za pravovjerje, ali i za graditeljstvo. Celestin je obnovio baziliku koja se danas zove Santa Maria in Trastevere, bogatu prekrasnim mozaicima. Iako je Rim prebogat umjetninama, ipak se ta bazilika izdvaja svojom ljepotom. Oštećena je za vrijeme Alarikove pljačke 410. godine, ali ju je papa Celestin obnovio i učinio još ljepšom. Starodrevna bazilika sv. Sabine na Aventinu sagrađena je također u njegovo vrijeme, a novac za gradnju osigurao je bogati svećenik Petar iz Ilirika. U njoj svake godine na Pepelnicu svečano započinje korizmeno vrijeme, redovito u Papinoj prisutnosti.

U vrijeme Celestinova upravljanja Crkvom održan je i III. opći sabor u Efezu koji je osudio Nestorijev nauk, a Majku Božju proglasio Bogorodicom. Celestinova je velika zasluga i to što je 431. godine poslao u Irsku opata Paladija da ondje propovijeda Evanđelje, a dvije godine prije u Britaniju je poslao biskupa Germana da se bori protiv Pelagijeva nauka. Biskupima u Ilirik pisao je 424. godine, braneći biskupa Apolonija Feliksa i prava papinskog vikarijata u Solunu.

U vrijeme njegova pontifikata podignut je i mauzolej na Priscilinu groblju kod bazilike sv. Silvestra. Stijene mauzoleja bile su ukrašene slikama Sabora u Efezu. Celestin je najprije bio pokopan u tom mauzoleju, ali ga je papa Paskal I. 817. godine dao prenijeti u baziliku sv. Praksede. Dio njegovih relikvija štuje se i u katedrali u Mantovi te u crkvi sv. Stjepana u Bologni.