Savjetnik četvorice papa, vrsni poznavatelj Svetog pisma, glasovit po svojim propovijedima o Presvetom Sakramentu. Odlučno je branio slobodu Crkve od svjetovnih vladara koji su je hjeli podčiniti svojoj volji.
Dva spisa, “Kasinski ljetopis” i “Život” svjedoče nam o životu današnjeg sveca, svetog Brune, biskupa u gradu Segniju u Laciji. Rodio se oko 1045. kao plemićki sin u talijanskom gradiću Soleru. Benediktinac, studirao je teologiju u Astiju i Bologni. Za svećenika je zaređen 1079. i postao kanonikom u Sieni. Savjetnik četvorice papa, papinski poslanik, vrsni poznavatelj Svetog pisma, bio je glasovit po svojim propovijedima o Presvetom Sakramentu. Biskupom Segnija imenovao ga je 1080. papa Grgur VII, koji mu je povjeravao mnoge važne misije. Bruno je bio snažna ličnost, čovjek borben, pa je u borbi protiv laičke investiture aktivno sudjelovao ne samo uz bok pape Grgura VII., već i njegovih nasljednika Viktora III., Urbana II. i Paskala II. Poput svog velikog uzora Grgura VII. i Bruno je veoma odlučno perom i radom branio slobodu Crkve protiv svih onih koji su je sputavali. To su u prvom redu bili svjetovni knezovi i vladari koji su htjeli i Crkvom vladati.
Zbog svojih nastojanja, bio je progonjen i bačen u zatvor od strane kneza grada Segnija. Oslobođen nasilja smatrao je mudrim skloniti se u Monte Cassino, gdje je oko 1107. izabran za opata sačuvavši ipak i vlast nad svojom biskupijom. U dva je navrata obavljao službu papina legata. 1110. putovao je u Francusku, a zatim na Siciliju. Posvuda je nastojao oko obnove klera. Unatoč borbama i poteškoćama Bruno nije nikad ustuknuo natrag. Kad je papa Paskal II. sklopio ugovor s carem Henrikom V., a Bruno taj čin smatrao po Crkvu štetnim, nije se ustručavao Papi upraviti veoma oštro pismo. No kad mu je Papa naredio da se vrati u Segni, on je najspremnije poslušao. Razvoj događaja dao je Bruni za pravo jer je Sabor u Lateranu 1112. poništio povlasticu što ju je Papa onim ugovorom dao caru. Te iste godine i Bruno se povukao iz borbe i javnoga života da se spremi za smrt. Poživio je još 11 godina dok nije umro u svome biskupskome gradu 18. srpnja 1123. Svetim ga je proglasio 1183. papa Lucije III., a papa Honorije III. posvetio mu je 1223. oltar u katedrali u Segniju. Zaštitnik je grada Segnija.