Danas je sv. Bernard iz Clairvauxa, obnovitelj redovničkoga života, savjetnik papa i careva, pobornik jedinstva i čistoće u vjeri, svetac izvanrednoga žara i duha i veliki štovatelj Blažene Djevice Marije, mistik, učitelj duhovnog života, naučitelj sv. Pisma, veliki teolog, autor mističnih spisa, i jedan od najvećih čudotvoraca u čitavoj povijesti Crkve. Rođen je 1090. god. u francuskom mjestu Fontainesu, u bogatoj i uglednoj obitelji, a imao je petoricu braće i jednu sestru. Otac mu je bio iz redova aristokracije, a majka je prema sačuvanim zapisima, bila vrlo pobožna i na svoju djecu je nastojala prenositi ljubav prema vjeri.

Od malena je pokazivao sklonost prema pobožnom i mističnom životu, što se poslije uvelike odrazilo u redovničkom životu od kojega su ga mnogi odgovarali. Ipak, u dobi od 21 godine, s četvoricom braće i nekoliko rođaka ušao je u cistercitski samostan, kolijevku toga reda. U tom samostanu Bernard je postao njegov najveći redovnik. Kao mladi redovnik, danju i noću uronjen u molitvu i razmatranje sv. Pisma, usvojio je sveobuhvatnu spoznaju Božje Riječi, kao i karizmu naviještanja i pisanja. Svojim sinovima pridružio se i Bernardov otac Tescelin. Kako je Bernard u mladenaštvu ostao bez majke, tako se sada cijela obitelj ponovno okupila u strogom cistercitskom redu.

Bernard je u to vrijeme bio najveći govornik u Europi. Mnoštvo je bilo zaneseno njegovom riječju kojom je, poput Isusa, sipao i širio duhovni oganj. On je poput Gospodina Isusa, na svoj način raznosio nebeski oganj po cijeloj Europi. Nakon tri godine izabrali su ga za opata novog samostan u Svijetloj dolini, Clara Vallis, ili francuski Clairvaux. Tu se s dvanaestoricom mladića nastanio i postavio temelje slavnom samostanu. Za svećenika je zaređen u dobi od samo 25 godina. U Clairvaux-u je sljedećih 38 godina kao jednostavan redovnik bio duhovni obnovitelj Europe.

Sa svojih 67 redovnika koji su težili savršenom opsluživanju Evanđelja, Clairvaux  je postao matica od koje se razgranalo 68 novih samostana. Bernard se dopisivao s mnogim laicima i svećenicima i oduševljavao ih za savršenstvo duhovnoga života.

O sv. Bernardu pripovijeda se i kako je jednog dana ušao u crkvu punu molitelja. Ondje je imao viđenje. Kraj svakog je molitelja vidio njegova Anđela koji je pisao. Jedan je pisao zlatnim slovima, drugi srebrnim, treći običnom tintom, a četvrti vodom. Jasno je da tu nije praktički bilo ništa zapisano. Svetac je o tom razmislio, te je spoznao da je prvi molitelj molio s velikom pobožnošću i ljubavlju prema Bogu. Anđeo koji piše srebrnim slovima predstavlja molitelja koji pomno pazi na smisao riječi molitvenog obrasca, ali ne moli s velikom ljubavlju prema Bogu. Anđeo koji piše tintom, predstavlja molitelja koji ne pazi ni na smisao ni na sadržaj riječi. A onaj četvrti, koji piše vodom, predstavlja molitelja koji u crkvi uopće ne misli na Boga, nego na svjetovne stvari.

Sv. Bernard umro je u 63. godini, 20. kolovoza 1153., dok su redovnici u Clairvauxu molili treći čas. Kako bijaše veliki pobožnik Blažene Gospe te širitelj njezine slave, pokopan je pod njezinim oltarom u opatijskoj crkvi, a zbog ljepote svojih govora prozvan je “naučiteljem medenih usana”. Zaštitnik je cistercita, pčela i pčelara.

Molitva sv. Bernarda

Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo, kako se nije nikada čulo da si ikoga zapustila koji se k tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zaprosio. Ovim pouzdanjem obodren, utječem se i ja k tebi, Djevice djevica. K tebi, Majko, dolazim, pred tobom eto stojim ja grešnik i uzdišem. Nemoj, Majko Riječi Božje, prezreti mojih riječi, nego ih milostivo poslušaj i usliši. Amen.

Sretan imendan slavljenicima!