Budi dio naše mreže

Sveti Bartol

Jedan je od dvanaestorice Isusovih apostola. Za Krista je podnio vrlo okrutnu mučeničku smrt.

Crkva se danas spominje, jednog od dvanaest Isusovih učenika, apostola, svetoga Bartola, koji se spominje u Matejevu, Markovu i Lukinu evanđelju te u Djelima apostolskim. Njegovo se ime izvodi iz Bar Talmaj, što znači Talmajev sin. Odatle njegovo latinizirano ime Bartholomaeus, hrvatski Bartolomej ili pučki Bartol. On je Kristov vjerni sljedbenik, kojeg sveti Ivan naziva njegovim drugim imenom, Natanael. To je onaj prijatelj apostola Filipa, kojeg Isus pozdravlja kao pravog Izraelca, bez lukavstva i kojeg je, prije nego ga je Filip pozvao, vidio pod smokvom. Baš on, Natanael Bartolomej, odvratio je na to Isusu: „Rabbi, ti si sin Božji! Ti si kralj Izraelov.“ Potom Ivan navodi kako se Isus divi Natanaelovoj vjeri jer je povjerovao da je Sin Božji samo na temelju njegovih riječi da ga je vidio pod smokvom, te mu obećava da će i više od toga vidjeti, a svima njima prorokuje da će gledati otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega. 

Bartolomej je bio rodom iz Kane Galilejske, gdje trajnu uspomenu na njega čuva crkva posvećena njemu u čast. Jednostavan, pošten, dobronamjeran i iskren čovjek, nakon silaska Duha Svetoga nad apostole krenuo je naviještati Evanđelje koje je svjedočio cijelim svojim bićem. 

Prema predaji, kao i ostali apostoli, nakon silaska Duha Svetoga odlazi naviještati Radosnu vijest, a apokrifi navode kako je stigao i do Indije, te potom i do Armenije.  U Armeniji je podnio vrlo okrutnu mučeničku smrt oko 70. god., i to tako što su mu zbog njegove vjere ogulili svu kožu s tijela, a zatim mu odrubili glavu. To je motiv koji često pronalazimo u umjetnosti, a posebno se ističe na Michelangelovoj slici Posljednjega suda u Sikstinskoj kapeli, gdje je prikazan kako drži svoju oderanu kožu u ruci, a u koju je slikar ovjekovječio svoj portret. Često se prikazuje i s posebno oblikovanim velikim nožem u ruci, kao oružjem kojim je mučen i ubijen.

Njegove su relikvije u 6. st. prenesene na Zapad, na otok Lipari u Tirenskom moru. Odatle su prenesene u grad Benevent. Ni tu nisu ostale, nego ih je car Oton III. dao prenijeti u Rim i pohraniti u crkvi sv. Bartola na otočiću rijeke Tiber. Na tom je mjestu u pogansko doba bio podignut hram boga Eskulapa, zaštitnika medicinara i liječnika. Kršćani su se sv. Bartolu utjecali za zagovor u bolovima kožnih, živčanih i drugih bolesti, posebice raznih grčeva, a za zaštitnika su ga odabrali kožari, pastiri, seljaci i zanatlije.

Na današnji dan 1947. godine hrvatskoga katoličkog svećenika Miroslava Bulešića u župnom dvoru u Lanišću ubili su komunisti. Tako je mučeničkom smrću svoj ovozemaljski život u 27. godini završio najmlađi hrvatski blaženik.

Bl. Miroslav Bulešić rođen je 1920. u istarskom selu Čabrunići, župa Svetvinčenat. Teologiju i filozofiju studirao je u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Za svećenika je zaređen 1943. godine. Služio je kao župnik u Baderni i Kanfanaru. Početkom školske godine 1946./47. imenovan je podravnateljem i profesorom u sjemenišnoj gimnaziji u Pazinu. U kolovozu 1947. pratio je izaslanika Svete Stolice mons. Jakova Ukmara na dijeljenju krizme u Buzetu i okolnim župama. Organizirani protucrkveni komunistički nasilnici 23. kolovoza spriječili su dijeljenje krizme u Buzetu. Idućega dana, na blagdan sv. Bartola, pokušali su spriječiti misu i krizmu u Lanišću. Kad u toj nakani nisu uspjeli, upali su u župni stan gdje su mučili i zaklali dvadesetsedmogodišnjeg svećenika Miroslava Bulešića.

Tadašnji je papinski nuncij Joseph Harley rekao: ‘Vi ste više dobili smrću toga mladog svećenika, nego li ste izgubili, jer ste dobili sveca i mučenika.’
Kao svećenik, Miroslav Bulešić odlikovao se nesebičnim radom i zalaganjem za dobro svih ljudi, sve do žrtve vlastitog života. Preranu smrt spremno je prihvatio u vršenju svoje svećeničke službe i kao svjedočanstvo vjere. Već od njegove mučeničke smrti mnogi svećenici i vjernici laici utječu se zagovoru Miroslava Bulešića, moleći Božju pomoć po njegovom zagovoru.

Porečko-pulski biskup Dragutin Nežić započeo je 1956. službeni postupak za proglašenje blaženim, ali su komunističke vlasti to zabranile. Postupak je tako sljedeće godine otvoren u Rimu, a 2000. godine biskup Ivan Milovan prebacio je postupak u Hrvatsku. Biskupijski postupak je zaključen 2004. godine, te je sva dokumentacija u vezi kauze poslana Kongregaciji za proglašenje svetih u Rimu. Miroslav Bulešić proglašen je blaženim 28. rujna 2013. godine.

Sretan imendan slavljenicima!

Ključne riječi:
Sveti Bartol

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja