Sveti Augustin, filozof, teolog i jedan od najutjecajnijih kršćanskih učitelja, rodio se 13. studenog 354. u Tagasti, na sjeveru Afrike, u današnjem Alžiru. Njegova majka sv. Monika je bila kršćanka, a otac poganin imenom Patricij. Otac je bio mali posjednik, a imanje je zbog velikih poreza donosilo sve manje prihoda. Zato će se Augustin moći obrazovati samo uz obilnu pomoć jednoga svog zaštitnika. To je za njega bilo ponižavajuće i on je tu milostinju doduše primio, ali je ipak bio ranjen u svojem ponosu. Neki misle da mu je ta okolnost utisnula u dušu onu silnu osjetljivost, koja će za njega biti karakteristična cijeli život. Dok se spremao za zvanje govornika, proučavao je Horacija i grčki jezik, a zanosio se i pjesnikom Vergilijem.

Kad je dospio u Kartagu, grad u kojem je cvao razvrat i izopačen život, Augustin se prilagodio mjesnim običajima. U vezi s jednom ženom dobio je sina Adeodata. Bio je izvrstan student. Uz malo napora svladavao je sve poteškoće, pa mu je dovoljno vremena ostajalo za zabavu i raznorazna razmišljanja.

Po završetku studija se najprije vratio u Tagastu i ondje otvorio govorničku školu, potom je kao učitelj govorništva prešao u Kartagu, a zatim i u Milano. U međuvremenu mu je umro otac, koji se na samrti obratio i krstio, a majka je pošla za njim u Milano. Po svjedočenju svetog Augustina, sveta Monika je ustrajno bdjela nad svojim sinom, usrdno moleći Boga da mu otkrije svoju božansku mudrost i izvede ga na pravi put evanđeoske ljepote.

Iako se tada susreo i s Biblijom, ona mu se, u usporedbi s Ciceronovim govorima, činila odveć blijedom i nezanimljivom. Doskora je postao i Manijev učenik. Ipak, sveti je Augustin još jedno vrijeme ostao čvrsto uvjeren u ljudsku mudrost zaogrnutu velom maniheizma, ali je s vremenom sve više počeo otkrivati prazninu takve i otkrivati ljepotu Božje mudrosti. U tom su mu poseban poticaj, uz majčine molitve, bile propovijedi milanskog biskupa svetog Ambrozija, tako da se 23. travnja 387. god., zajedno sa svojim sinom Adeodatom, krstio. Krstio ih je sam milanski biskup. Počeo je živjeti životom potpunog predanja Bogu, koje će ga s vremenom dovesti do časti oltara.

U 32. godini je pronašao Krista. Došavši u svoj zavičaj 388. godine, izabrali su ga za svećenika 391. godine, a pet godina kasnije postao je i biskup. Puno je proučavao i pisao. Njegovo pisano djelo obuhvaća 113 knjiga i 218 pisama. Uz ‘Ispovijesti’, spomenimo i ‘De civitate Dei’, odnosno ‘O državi Božjoj’. Izazivale su ga hereze poput maniheizma, donatizma i pelagijanizma, pa je razvijao svoju teologiju i filozofiju, udarajući temelje crkvenom nauku.  Najčitanije mu je djelo „Ispovijesti“, neka vrsta duhovne biografije. Jedno poglavlje posvetio je svoj majci Moniki. A njegovo najvažnije djelo je „O Božjoj državi“, u kojem iznosi svojevrsnu filozofiju i teologiju povijesti. „Ispovijesti“ započinju poznatom rečenicom: „Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi“! Primjer sv. Augustina izazov je mnogima koji traže smisao života. Ateisti, koji su pobunjeni vjernici, mogu na primjeru i djelima sv. Augustina otkriti dramu ljudskog lutanja i smirenja.

Umro je 28. kolovoza 430. godine, kad su Vandali već tri mjeseca opsjedali njegov biskupski grad Hipon. Nakon pada Hipona tijelo su mu prenijeli u Sardiniju, a potom u Paviju, 722. godine. Zaštitnik je teologa, tiskara, pivara, a po njemu mnoga mjesta diljem svijeta nose svoj naziv.

Molitva sv. Augustinu

Sv. Augustine, obraćen si od zlog života po milosti Božjoj, te si ga po istoj zavolio svim srcem. Zagovaraj nas da se izdignemo iznad naših sebičnih i zlih želja. Pomozi nam usrdnom molitvom da svoja srca okrenemo prema Bogu i svaki dan da živimo u ljubavi prema svojim bližnjima. Izmoli nam da budemo milosrdni, da volimo i pomažemo sve ljude u potrebi. Gospodine ispuni naša srca glađu za tvojom Riječi. Po zagovoru sv. Augustina, nauči nas da Tvoju riječ primamo sa poštovanjem i s ljubavlju vršimo Tvoje zapovijedi. To te molimo po Kristu gospodinu našemu. Amen.

 Misli sv. Augustina

1. Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.
2. Prema Bogu ne idemo hodajući, nego ljubeći.
3. Onaj tko zna kako dobro moliti, zna dobro živjeti.
4. Svladaj sebe i svijet će biti pod tvojim nogama.
5. U mjeri u kojoj ljubav u tebi raste, raste i tvoja ljepota, jer ljubav je ljepota duše.
6. Ako šutiš – šuti iz ljubavi; ako govoriš – govori iz ljubavi; ako opominješ – opominji iz ljubavi; ako opraštaš – opraštaj iz ljubavi.
7. Tko sam ne gori ljubavlju, ne može ljubavlju zapaliti drugoga.
8. Ti si Bog moj, tebi uzdišem danju i noću… Kasno sam te uzljubio, Ljepoto, tako stara i tako nova. A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću. Zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću. Prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom. Okusio sam ga pa gladujem i žeđam. Dotaknuo si me i ja gorim za mirom tvojim.