Danas je sv. Alojzije Gonzaga, zaštitnik mladeži. Rođen je 9. ožujka 1568. godine u Castiglioneu u vrijeme snažne tridentske obnove koja je Crkvu osnažila nakon potresa izazvanog protestantizmom. Bio je prvi sin markgrofa Ferrantea Gonzage, nasljednik bogatih posjeda i naslova u renesansnoj Italiji. U Družbu Isusovu stupio je u dobi od 17 godina, a prije toga se odrekao markgrofije u korist mlađeg brata Rudolfa i posvetio se Bogu u tišini, molitvi i služenju najpotrebitijima.

Alojzije je puno molio, tako je jačala njegova vjera i posvemašnje predanje u Božju milost. Molitva mu je bila disanje duše. Za taj molitveni duh odgajala ga je njegova majka, koja je u svom sinu budila i osjećaj za siromahe. Na Blagovijest 1578. godine u jednoj crkvi u Firenci, zavjetovao se Majci Božjoj na doživotnu vjernost. Kao dvorski paž proveo je neko vrijeme na dvoru obitelji Medici gdje je stjecao odgoj i znanje.

Nakon završetka novicijata u Družbi Isusovoj, nastavio je školovanje na tadašnjem rimskom učilištu iz kojega se poslije razvija Gregoriana. Tu se povjerio duhovnom vodstvu Roberta Bellarmina, poslije kardinala i sveca. Alojzije se uistinu odlikovao nadasve lijepom dušom, te je s lakoćom svladavao tegobne putove posvećenja. Umro je u 23. godini vršeći djela milosrđa. Naime, u Rimu je zavladala kuga, a sam Alojzije potpuno se dao na pomaganje siromasima. Dižući jednog zaraženog bolesnika s ulice, i sam se zarazio. Umro je od kuge, 21. lipnja 1591. godine. Svetim je proglašen 1726. godine. Alojzije se nije rodio kao svetac, nego je to postao, uz milost Božju i svojim upornim i ustrajnim radom te borbom za osvajanje moralnih vrhunaca.

Zbog ustrajnosti oko očuvanja čistoće i želje da se sav posveti Bogu, te zbog mladosti u kojoj je dosegnuo savršenstvo nasljedovanja Krista, katolička ga je mladež uzela za svoga zaštitnika.