Sveti Alfonzo Rodriguez, najslavniji brat pomoćnik Družbe Isusove, rođen je u Španjolskoj 1533. godine. U svojoj desetoj godini susreo je isusovca Petra Fabera, što je obilježilo Alfonzov život, jer ga je Petar poučio glavnim kršćanskim pobožnostima. U 14 godini počeo je studirati u isusovačkom kolegiju u Alcali, no ubrzo je, zbog očeve smrti, morao napustiti studij i preuzeti dobro uhodanu trgovinu suknom. Oženio se, ali mu je žena nakon sedam godina braka umrla, a potom i djeca koju je s njom imao. I poslovi s trgovinom krenuli su loše, pa je gotovo ostao bez imovine.

Nakon teških životnih udaraca, Alfonzo je pokušao ponovno studirati retoriku i gramatiku, ali nije išlo. Tada je otkrio da je njegov poziv biti brat pomoćnik u Družbi Isusovoj i to je započeo 31. siječnja 1571. godine. Nakon šest mjeseci poglavari su ga poslali za vratara u samostan u Palma de Mallorcu. Na toj je službi ostao do smrti. Radeći kao vratar, vršio je silan apostolat dobrog primjera te lijepe i poticajne riječi. Među onima koji su ga rado posjećivali bio je i Petar Claver koji je ubrzo postao čuveni misionar, a što mu je brat Aflonzo i prorekao.

Svoju duhovnu avanturu Alfonzo je, po nalogu poglavara, opisao u svojoj autobiografiji. Vodio je bilješke o svom duhovnom životu, zapisivao nadahnuća koja mu je Gospodin davao, a prepisivao je i korisne upute od mnogih duhovnih pisaca. Sve je to izdano u više svezaka, još prije njegove kanonizacije. Alfonzo je od djetinjstva bio odan Blaženoj Djevici Mariji i širio je pobožnost prema Njoj.

Umro je na današnji dan 1617. godine, a sprovod mu je bio pravo slavlje u kojem je sudjelovao potkralj Španjolske, plemstvo Mallorce, biskup te mnoštvo građana, siromaha i bolesnika, od kojih su već tada neki zadobili milost po njegovu zagovoru. Papa Leon XIII. proglasio ga je svetim 15. siječnja 1888. godine.