Danas slavimo svete Perpetuu i Felicitu, afričke mučenice koje su stradale za progona cara Severa.

Dok o životima drugih ranokršćanskih mučenika imamo samo djelomična i nejasna izvješća i legende, mučeništvo Perpetue i Felicite dobro je dokumentirano iz prve ruke. Izvještaj o njihovoj muci, naslovljen „Mučeništvo svete Perpetue, Felicite i njihovih drugova“, napisali su sama Perpetua, njezin učitelj i drugi koji su ih poznavali. Bio je toliko popularan u prvim stoljećima crkve da se čitao čak i u liturgiji.

Obrazovana plemkinja Vivia Perpetu odlučila je 203. godine za progona cara Severa postati kršćanka, premda je znala da je to može koštati života. Slijedio ju je i brat, koji je također postao katekumen. Otac poganin nastojao ih je odgovoriti, posebno zato što je tada dvadeset i dvogodišnja Perpetua još dojila maloga sina. Perpetua je ocu odgovorila pokazavši na vrč vode: „Možeš li ga nazvati drugim imenom osim ovim koje nosi?“. Kada je otac odgovorio da ne može, Perpetu je dometnula: „Tako se i ja ne mogu nazvati drugačije nego kršćankom.“. Uskoro je Perpetua uhićena s još četvero drugih: Felictom i Revokatusom, robovima, i Sekundulusom. Njihov vjeroučitelj Saturus izabrao je dobrovoljno poći s njima. Perpetu je neposredno pred uhićenje primila krst. Držani su u teškim uvjetima u tamnici, a Perpetui je najteže padala odvojenost od sina. Felicita je bila u osmom mjesecu trudnoće. Uskoro su joj donijeli sina, a i roditelji su je posjećivali nastojeći je nagovoriti da se odrekne vjere, ali uzalud. Zatočenici su ubrzo izvedeni pred suca, ali kada se ni pred njim nisu odrekli vjere, osuđeni su na smrt u areni od divljih zvjeri. Perpetua je dok je molila čekajući smaknuće vidjela u viziji kako svi odlaze u raj. Dva dana prije urečenog smaknuća Felicitu su uhvatili trudovi te je rodila zdravu djevojčicu, koju je posvojila jedna kršćanska obitelj. Na dan smaknuća Perpetua i drugovi mirno su i radosno pošli u arenu. Najprije su na njih pustili divlje zvijeri, a zatim i gladijatore. Perpetua i Felicita stradale su jedna uz drugu od gladijatorskog mača u kartaškoj areni. Zaštitnice su majki, trudnica i mesara. Toliko su bile štovane u prvoj Crkvi da su im imena ušla i u euharistijsku molitvu, Rimski kanon.