Danas slavimo svetu Ružu Viterbsku, djevicu. Ruža je rođena 1235. u talijanskom gradu Viterbu. Roditelji su joj bili siromašni, ali vrlo pobožni te su i Ružu odgojili u istome duhu. Od najranije je dobi pokazivala iznimnu svetost i činila čudesa. Prema legendi, u dobi od samo tri godine iz mrtvih je podigla svoju tetu, majčinu sestru. Sa sedam godina već je živjela kao rekluza, svojevoljno zatvorena djevica, posvetivši se životu ispunjenom pokorom. Počela je pobolijevati, ali ju je čudesno izliječila Blažena Djevica. Gospa joj je tom prilikom zapovjedila da pristupi Trećem franjevačkom redu i propovijeda pokoru u Viterbu, tada razdiranom političkim sukobima i zaraženim brojnim herezama.

U tome je bila toliko uspješna da ju je nakon dvije godine gradski prefekt odlučio protjerati iz grada. S roditeljima se najprije skrasila u mjestu Sorriano, a zatim je otišla u Vitorchiano, čije je stanovnike zavela neka poznata čarobnica. Ruža je stanovnike toga grada, pa i samu čarobnicu, prema legendi obratila tako što je tri sata neozlijeđena stajala u gorućoj lomači. Konačno se vratila u rodni grad, gdje je htjela stupiti u samostan, ali su je zbog siromaštva odbili. Ostatak svog kratkog života provela je u ćeliji u očinskoj kući, gdje je konačno i umrla 6. ožujka 1252. Kanonizirana je 1457., a slavi se na današnji dan, kada se njeno neraspadnuto tijelo svečano u procesiji nosi ulicama Viterba.

Danas slavimo svetu Ružu Viterbsku, djevicu. Ruža je rođena 1235. u talijanskom gradu Viterbu. Roditelji su joj bili siromašni, ali vrlo pobožni te su i Ružu odgojili u istome duhu. Od najranije je dobi pokazivala iznimnu svetost i činila čudesa. Prema legendi, u dobi od samo tri godine iz mrtvih je podigla svoju tetu, majčinu sestru. Sa sedam godina već je živjela kao rekluza, svojevoljno zatvorena djevica, posvetivši se životu ispunjenom pokorom. Počela je pobolijevati, ali ju je čudesno izliječila Blažena Djevica. Gospa joj je tom prilikom zapovjedila da pristupi Trećem franjevačkom redu i propovijeda pokoru u Viterbu, tada razdiranom političkim sukobima i zaraženim brojnim herezama.

U tome je bila toliko uspješna da ju je nakon dvije godine gradski prefekt odlučio protjerati iz grada. S roditeljima se najprije skrasila u mjestu Sorriano, a zatim je otišla u Vitorchiano, čije je stanovnike zavela neka poznata čarobnica. Ruža je stanovnike toga grada, pa i samu čarobnicu, prema legendi obratila tako što je tri sata neozlijeđena stajala u gorućoj lomači. Konačno se vratila u rodni grad, gdje je htjela stupiti u samostan, ali su je zbog siromaštva odbili. Ostatak svog kratkog života provela je u ćeliji u očinskoj kući, gdje je konačno i umrla 6. ožujka 1252. Kanonizirana je 1457., a slavi se na današnji dan, kada se njeno neraspadnuto tijelo svečano u procesiji nosi ulicama Viterba.