Osam dana nakon svetkovine Božića, slavimo svetkovinu Marije Bogorodice. Sam naslov svetkovine, Marija „Bogorodica“ upućuje na povezanost ove svetkovine sa svetkovinom Božića. Promotrimo tu vezu bliže.

Sama  svetkovina, koja se od 1968. odlukom pape Pavla VI. slavi i kao Svjetski dan mira, jer je upravo Marija rodila „Kneza Mira“, relativno je novijeg datuma, međutim njezina teološka pozadina seže u daleku prošlost, u prva stoljeća kršćanstva. Naime, nakon što su kršćani konačno dobili slobodu ispovijedanja vjere, pojavile su se među njima različite teološke rasprave, prvenstveno kristološke naravi. Srž tih rasprava bila je: je li Krist samo Bog, samo čovjek, ili oboje, i na koji način. Te rasprave bile su žestoke i često vrlo komplicirane, tako da bi današnjem čovjeku bile gotovo i nerazumljive. Međutim, radilo se o središnjem otajstvu kršćanske vjere, pa su i te rasprave bile izuzetno važne za kristalizaciju ispravnog kršćanskog vjerovanja. 

Stoga su u 4. i 5. stoljeću održani crkveni sabori koji su trebali riješiti te nedoumice. U petom stoljeću carigradski je patrijarh Nestorije tako ustvrdio da u Kristu postoje dvije naravi, ljudska i božanska, ali su one u njemu međusobno odijeljene. Slijedom toga tvrdili su da je Marija doduše mogla roditi Kristovu ljusku narav, ali nije mogla i božansku, te joj se stoga s pravom može pridati naslov „Kristorodica“ ali nikako i „Bogorodica“. Glavni protivnik takvog Nestorijevog stava bio je sveti Ćiril Aleksandrijski. Teološki stručnjaci kažu da je sama rasprava bila obilježena i različitim nesporazumima i kulturološkim razlikama, i da ni sam Nestorije nije možda bio tako „crn“ kakvim su ga prikazali, ali tu se već radi o teološkim finesama.

Da bi se spor, koji se poprilično rasplamsao, riješio, car Teodozije II. sazvao je sabor, koji je održan 430. godine u gradu Efezu. Tamo je pobjedu odnijela stranka Ćirila Aleksandrijskog, Nestorije je osuđen i proglašen heretikom, proglašeno je da su u Kristu dvije naravi, a Marija je proglašena „Bogorodicom“. Dakle Mariji je priznato da nije rodila samo čovjeka nego i Boga, te se stoga s pravom može častiti kao „Theothokos“ odnosno Bogorodica. Saborski su oci obranivši Marijino bogomaterinstvo zapravo obranili i Kristovu božansku narav. Priznavši Mariji naslov Bogorodice, priznali su i Krista Bogom. Stoga je ova svetkovina u svojoj biti više kristološke nego marijanske naravi.  

Svetkovinu Marije Bogorodice slavimo na početku građanske godine upravo kako bi se naglasilo Marijino univerzalno materinstvo, jer ona nije samo Majka Božja nego i Majka Crkve i majka sviju nas, i da je upravo ona svojim pristankom da na svijet donese Sina Božjega postala početak novoga svijeta, „mundi melioris origo“, kako to kaže krasni natpis u svetišu Majke Božje na Trškom Vrhu kod Krapine. Kao što na Božić slavimo Isusov rođendan, na današnju svetkovinu slavimo ujedno Isusov imendan, jer je kod Židova bio običaj da se djetetu osmi dan po rođenju nadjeva ime.