Danas slavimo sv. Brigitu, djevicu. Rođena je oko 453. godine u Kildari u blizini Dublina u Irskoj. Irci je, uz sv. Patrika, slave kao svoju zaštitnicu. Njezin je životopis pun legendi, čudesa i nadnaravnih Božjih darova, pa je teško razlikovati istinu od pučke pobožnosti. Zna se da je živjela kao djevica i da je rado služila sirotinji. Oko sebe je okupila i druge djevice s kojima je živjela poput redovničke obitelji. Ljudi su se okupljali oko njihove nastambe da bi postali dionici njenih duhovnih darova i tako je nastalo mjesto Kildara. Vjernici su bili uvjereni u Brigitinu svetost i njezinu blizinu Bogu, pa su je molili da obilazi i druge irske krajeve kako bi milost Božja doprla do što većeg broja ljudi. Proputovala je cijelu Irsku. Umrla je u Kildari 523. godine, za vladanja cara Justina I. Njezino se štovanje ubrzo proširilo po cijeloj Europi.

Danas se spominjemo i sv. Arnolda, redovnika augustinca koja je umro 1166. godine. Živio je u samostanu u Reichensbergu  u Gornjoj Austriji. Samostan je nastao u dvorcu koji je pobožni bračni par Erhard i Ditberga prepustio korskim kanonicima sv. Augustina. Životopisac sv. Arnolda detaljno je opisao njegovu smrt u kojoj se predano borio kako bi došao na Božju stranu. U tom se nastojanju utekao molitvenom zagovoru svoje subraće. Opis smrti sv. Arnolda poslužio je mnogim propovjednicima kao izvrstan primjer kako čovjek nikada nije slobodan od napastovanja zla i kako uvijek mora biti spreman dati račun o svom življenju. Sveti se Arnold u tim trenucima pokazao kao pravi Božji nasljedovatelj jer je izdišući rekao: ‘Evo, dolazim!’, ozaren blaženim osmijehom i blagošću kojom je, kao odraz blaženstva u koje ulazi, zračilo cijelo njegovo tijelo.