Sv. Ivan Berchmans, belgijski isusovac, rođen je 13. ožujka 1599. god. u selu Diestu, u današnjoj belgijskoj pokrajini Brabantu, u skromnoj i pobožnoj obitelji. Bio je najstariji od petero djece, a na krštenju je dobio ime u čast sv. Ivana Krstitelja. Brinuo se za bolesnu majku. Od svoje trinaeste godine ide u školu u Malines. Nakon što je pročitao knjigu sv. Alojzija Gonzage, želio je postati isusovac. A 17 godina ulazi u Družbu Isusovu u kojoj se već nalazio njegov stariji brat. Njegovoj želji oštro su se usprotivili roditelji. Roditeljima je tada napisao pismo koje svjedoči o zrelosti njegove odluke: “Poštovani oče i predraga majko! Vec 4 mjeseca Gospodin nastavlja kucati na vrata moga srca koje sam do sada na neki način drzao zatvorenim……Nakon što sam se više puta pričestio, te učinio dobrih djela, odlučio sam napokon posvetiti se Bogu, našemu Gospodinu, u redovničkome staležu, dakako, ako me u tom bude pomagala Njegova milost……Ja sam, dakle, odlučio radosne duše prikazati se Isusu Kristu, te Njegove bojeve u Njegovoj Družbi vojevati. Sada samo očekujem da nebiste svoje namisli suprostavili Kristovima. Radije se preporučujem vašim svetim molitvama i molim Gospodina da me usliši i udijeli mi ustrajnost u svetim odlukama sve do konca života; a zatim da meni i vama udijeli vječni pokoj. Poslušan Kristov i vaš sin Ivan Bercjimans”. Ivan je iste godine stupio u novicijat Družbe Isusove u Malinesu. Cijeli je život bio vjeran načelima: “Radi što radiš!” i “Na najsavršeniji način činiti i najmanje stvari!” Pred kraj života doživio je razdoblje duhovne suhoće, ali nakon toga postao je dionikom mističnog iskustva i Božje prisutnosti. Nije mu se ispunio životni san da kao misionar pođe u Kinu ili da se bori protiv krivovjeraca. Nažalost, ta mu se želja nije ispunila. Nakon kratke bolesti umro je 13. kolovoza 1621. godine sa samo 22 godine.

Crkva se danas spominje još jednog redovnika – sv. Silvestra Gucolinia  koji je rođen u 12. stoljeću u Italiji. Zarana je uvidio da ne želi slijediti svoga oca pravnika, nego da želi živjeti evanđelje prema Pravilu sv. Benedikta koje je posuvremenio. Živio je kao pustinjak u okolici Val di Castra, ali su ga učenici i tu našli i željeli s njim živjeti. Povukao se i od njih na Monte Fano kod Fariana. I tu su ga učenici pronašli. Shvatio je to kao znak Božje providnosti i utemeljio 12 samostana s oko 400 redovnika. Obnovljena pravila sv. Benedikta prozvana ‘Silvestrine’ odobrio je papa Inocent IV. Redovnička grana sv. Silvestra živi i danas.

Danas slavimo i sv. Leonarda, rođenog 1676. u Proto Mauriciju u Italiji. Stupio je u franjevačku obnovljenu družbu, takozvanih bosonogih franjevaca. Istaknuo se propovijedanjem, a poznat je i po spašavanju Koloseuma u Rimu. Povjesničari smatraju da mučenici nisu pogibali u Koloseumu, ali Križni put koji je utemeljio sv. Leonardo, 27. prosinca 1750. godine ipak je trajan spomenik svim kršćanskim mučenicima. Još veći spomenik mu je štovanje Bezgrešne, čiju je dogmu proročki predvidio prije svoje smrti 1751. godine. Mrtvo tijelo pohodio mu je i papa Benedikt XIV. i tom zgodom kazao: ‘Na zemlji gubimo prijatelja, ali na nebu dobivamo zagovornika.’