Danas je sv. Ćiril Aleksandrijski, biskup i crkveni naučitelj. Rođen je oko 370. godine u Aleksandriji, gdje se i školovao. Roditelji su mu bili kršćani pa su i svoje dijete poučili i odgojili u kršćanskom duhu. Uveden je u monaški život, u poznavanje Svetog pisma i raznih crkvenih pisaca. Zaređen je za đakona i svećenika u doba oštrih teoloških raspravljanja, političkih i unutar crkvenih sukoba. Postao je jeruzalemskim biskupom.

Iskazao se na Efeškom saboru 431. godine, braneći bogoroditeljstvo Blažene Djevice Marije. Te rasprave pratio je sa zanimanjem i obični vjernički puk i o njima nastavljao raspravljati po trgovima i ulicama. Zbog toga je narod, oduševljen završetkom i odlukama Efeškog sabora, priredio veliku bakljadu. Ćiril Aleksandrijski posljednji je veliki predstavnik aleksandrijske škole i grčko-kršćanske književnosti u Egiptu. Bio je učenik svoga strica Teofila, aleksandrijskog patrijarha. Protiv Ćirila je bila sazvana i jedna sinoda na kojoj su se bila okupila 43 biskupa, ali su Ćirilovi sljedbenici uspjeli uvjeriti cara da, kao i papa, osudi Nestorija i njegov nauk, pa je Ćiril iz tamnice pušten na slobodu. Time sukob nije bio završen. Raspirivao ga je i sam Ćiril svojim brojnim pismima i rasprava. Biskupi i teolozi pomirili su se tek poslije Ćirilove smrti, 24. lipnja 444. Štuje ga kao sveca i istočna i zapadna Crkva.  Papa Leon XIII. proglasio ga je 1883. crkvenim naučiteljem. Posvećene su mu mnoge župe i crkve u svijetu.

Danas je i sv. Ema Krška, koju tako nazivaju u Sloveniji, dok je Austrijanci i Nijemci nazivaju Hemma von Gurk. Njezin se grob nalazi u katedrali iz 12. stoljeća u Gurku. Na grobu stoji natpis: ‘O, blažena Emo, biseru svih kreposti, utemeljiteljice Gurka, ti koja si sve svoje bogatstvo posvetila Kristu, ovdje počivaš u vječnome miru.’ To je ujedno i najstariji i najvjerodostojniji dokument o sv. Emi. Potjecala je iz bogate koruške obitelji. Rođena je oko 980. godine. Kad joj je poginuo muž i umrla dva sina, odlučila se posve posvetiti Kristu. Napustila je svoj dvorac i izgradila samostan u Gurku koji je bogato opskrbila pa je poslije postao središte osnutka biskupije. Još za života je došla na glas svetosti, a svojim je materijalnim bogatstvom omogućila brojna dobra djela. Umrla je 1045. godine, a svetom je proglašena 1938. godine.