Najznačajnije obraćenje u povijesti Crkve, predstavlja nam životni put apostola Pavla, koji je od vatrenog progonitelja Crkve postao njezin najsnažniji branitej i pronositelj Radosne vijesti.
Danas slavimo obraćenje svetog Pavla apostola. Događaj pred Damaskom na neki se način provlači kroz cijelu povijest zato što svaki čovjek proživljava svoj Damask – obraćenje i put k Bogu. Nekadašnjeg Savla, pismoznanca i revnitelja židovskoga zakona, Krist je pred Damaskom oborio ne samo na pod, nego i s njegovih svjetonazora i stremljenja. Od onog promatrača, do čijih su nogu Židovi odlagali odjeću kad su kamenovali Stjepana Prvomučenika, preobrazio ga je u zauzetog radnika Kraljevstva nebeskoga. Krist je Savla toliko preobrazio u Pavla da su ga prozvali Apostolom naroda, a neki mu čak pripisuju osnutak Crkve na dugim i napornim, ali iznad svega blagoslovljenim misijskim putovanjima kojima je htio doprijeti do na kraj svijeta. Toliko je bilo Pavlovo nastojanje oko naviještanja Kristove riječi da je sve smatrao ‘lošijim’ – samo da zadobije Krista. Ništa mu nisu mogli ni zmije, ni bijesno more, ni oni što ga htjedoše proglasiti bogom. Za svakoga je našao načina da ga pridobije za Krista. U štovanju nepoznatih bogova u Ateni, on prepoznaje čovjekovu neprestanu želju i čežnju za Bogom, Jedinim i Jedincatim. Pavlovo je obraćenje veliko jamstvo da nitko nije toliko daleko od Boga da ne bi mogao postati Njegov prijatelj. Iz zadrtog neprijatelja kršćana kao Kristovih sljedbenika, postao je gorljivi Kristonosac koji se u tomu nije dao natkriliti ni od onih koji su s Kristom prošli Palestinom, bili svjedoci njegove Posljednje večere, muke i uskrsnuća, te ukazanja nakon toga. Pavao je bio Nedonošče, kako se sam nazivao, ali toliko osnažen Kristom i ljubavlju za Njega da mu nije bio nikakav problem dati glavu za tog Učitelja i Njegov nauk.
Danas je i blaženi Henrik Suzo, dominikanac i veliki mistik kasnoga srednjega vijeka. Rođen je 1295. u Konstanci, a umro je 1366. godine u Ulmu. Bio je veoma pobožan prema Kristovu svetom čovještvu i Njegovoj muci. Kao i drugi mistici, mnogo je trpio i nalazio svoju utjehu sklanjajući se u duhu u Kristov otvoreni bok. Djela su mu prožeta najprofinjenijim i toplim osjećajima, pa nije čudo da je bio veoma tražen duhovni učitelj. Njegova Knjižica vječne mudrosti, zatim životopis i brojna pisma i danas su izvor duhovne snage i pouke za sve koji se uspinju zahtjevnim stazama duhovnosti i nutarnjega života.