Današnjega blaženika Hermanna iz Reichenaua njegovi su suvremenici nazvali ‘Čudom svoga vremena’. Njemački redovnik benediktinac, kroničar, znanstvenik, skladatelj, matematičar i pjesnik. Od djetinjstva je bio hrom, vjerojatno od dječje paralize, i cijeli je život proboravio u stolcu na kojem je bio nošen. Iako tjelesno sakat, duhovno je bio vrlo obdaren. Bavio se raznim znanostima i umijećima u kojima je prednjačio. Proučavao je povijest, matematiku, astronomiju, glazbu, a bio je i pjesnik te ispjevao vrijedne pjesme koje su se u obliku himana sačuvale sve do danas, kao što su “Zdravo Kraljice, Majko milosrđa” ili “Slavna Majko Spasitelja”. Pripisuje mu se i šest-sedam djela iz matematike i astronomije. Istaknuo se i povijesnim djelom ‘Kronika Švapske’ te ‘Opća kronika’.

Rođen je 18. srpnja 1013. u Saulgau kao sin grofa Wolfrada II. od Altshausena i Hiltrede koja je potjecala iz Burgundije. Od svoje sedme godine Hermann je bio u samostanu u Reichenauu. Tu je dobio dobru izobrazbu na račun koje je brojna djela mogao pisati vrlo znanstveno. Pišući o svom vremenu, Hermann je bio opširan. Zalazio je u brojne pojedinosti i iznosio značajne prosudbe. Njegov učenik Bertold nastavio je s pisanjem Hermannove ‘Opće kronike’. On ga hvali kao strpljivog, ljubaznog, poslušnog, čistog i mudrog čovjeka odanog radu. Kao svećenik i redovnik, promišljao je o svom životu i marljivo se pripremao na smrt, uvijek sve vrednujući iz te perspektive.

Hermann je umro 24. rujna 1054. u dobi od 41 godine. Blaženim ga je 1863. proglasio papa Pio IX. Iza njega je ostalo golemo djelo i silno svjedočenje života kojega nikakve teškoće nisu dale smesti od opredjeljenja za dobro i pouzdanja u Božju volju. Zbog svoje znanstvene ostavštine nazvan je miraculum saeculi – čudom svoga stoljeća – a zbog marijanskih himana nazivaju ga i ‘marijanskim naučiteljem’.

Bio je pokopan u Altshausenu, no tijekom vremena bilo kakav trag o njegovu grobu je nestao. Ipak, sačuvane su neke relikvije u Altshausenu i Zürichu. O njemu kao o čudesnom čovjeku, bolesniku i učenjaku napisano je djelo ‘Posljednja sloboda’, koje je prevedeno i na hrvatski jezik.