Danas častimo  Gospu Loretsku. Loretsko svetište godišnje posjećuje više od milijun hodočasnika, a pohađali su ga i mnogi sveci i pape. Papa Benedikt XV. proglasio je Loretsku Gospu zaštitnicom zrakoplovaca, a svetište Gospe Loretske pohodio je 4. listopada 1962., tjedan dana prije početka II. vatikanskog sabora, i papa Ivan XXIII., kako bi isprosio blagoslov radu Sabora. Papa Ivan XXIII. pošao je tjedan dana prije početka Drugog vatikanskog sabora u Loreto isprositi blagoslov za uspješan rad toga povijesnog sabora. O nastanku loretskog svetišta pobožna predaja pripovijeda da su anđeli 10. svibnja 1291. prenijeli nazaretsku kućicu Svete Obitelji na Trsat, gdje se danas nalazi glasovito svetište Majke Božje od Milosti.

No, nakon tri godine anđeli su prenijeli svetu kućicu u Loreto kod Ancone. I tako je ondje nastalo veliko marijansko svetište za koje tek bula pape Julija II. iz 1507. godine naznačuje da riječ o nazaretskoj kući Navještenja. Ali i ta bula ima restrikciju: “Kako se pobožno vjeruje i propovijeda”. Tamo je sagrađena bazilika i razvilo se je veliko marijansko svetište, u kojem su se proteklih stoljeća dogodila mnoga čudesna ozdravljenja i obraćenja. Mjesto je prema predaji dobilo ime ili po lovorovim šumama ili po vlasnici zemljišta Laureti. 

Ovo svetište pohodili su mnogi sveci: sv. Brigita, sv. Ivan Kapistran, sv. Karlo Boromejski, sv. Franjo Ksaverski, sv. Petar Kanizije, sv. Franjo Borgia i sv. Mala Terezija. Papa Benedikt XV. proglasio je Loretsku Gospu zaštitnicom zrakoplovaca, a svetište Gospe Loretske pohodio je 4. listopada 1962., tjedan dana prije početka II. vatikanskog sabora, i papa Ivan XXIII., kako bi isprosio blagoslov radu Sabora.

Molitva Gospi Loretskoj

Pod obranu se Tvoju utječemo, Sveta Bogorodice, Majko Božja Loretska!

Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas uvijek oslobodi od svih
pogibelji, Majko Božja Loretska, Djevice slavna i blagoslovljena.
Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!

Majko Božja Loretska,
sa svojim nas Sinom pomiri,
svojemu nas Sinu preporuči,
svojemu nas Sinu izruči. Amen.

U tijeku pontifikata pape Miltijada, sveca kojega Crkva danas slavi, kršćanstvo je nakon dva i pol stoljeća progonstava konačno dobilo slobodu. Papa Miltijad upravljao je Katoličkom crkvom od 310. do 314. godine, a bio je podrijetlom iz Afrike. U listopadu 313. godine održao je sinodu u Lateranskoj palači koju je malo prije toga car Konstantin darovao Crkvi. Na sinodi se raspravljalo o donatistima, a nakon toga car je sazvao i opći sabor o istom pitanju. Zablude donatista najbolje je pobio sveti Augustin.

Danas se spominjemo još jednoga pape – svetoga Grgura III. Od 731. godine do 740. godine bio je na čelu Crkve, a podrijetlom je bio Sirac. Za njegova pontifikata razbuktala se borba protiv svetih slika i kipova poznata pod imenom ikonoklazam. Papa Grgur odmah je sazvao sinodu koja je osudila krivo učenje. To se caru Leonu Izaurijskom nije svidjelo pa je uputio veliku flotu na papu, ali se ona razbila u vihoru na Jadranskom moru.

Za pape Grgura Crkvu je zadesila još jedna teška sudbina: naime, južna Italija sa Sicilijom, Ilirik i dio Grčke, koji su od davnine pripadali rimskom patrijarhatu, odcijepio se i priklonio jurisdikciji carigradskog patrijarha. Dok su Rimu prijetili Langobardi, papa Grgur nije dočekao pomoć vojskovođa nego svetoga Bonifacija koji je osnovao biskupije u Freisingu, Regensburgu i Pasauu. Premda se papa Grgur žestoko zauzimao za prava Crkve, u privatnom je životu bio sama blagost i milosrđe. Umro je pun zasluga za Crkvu, iako teško pritisnut Langobardima. U osobi pape Grgura III. nalazimo ne samo svetost službe, nego i svetost čovjeka koji je tu službu nosio.