Danas se sjećamo Damaščanskih mučenika. Od prvih kršćanskih vremena grad Damask je slavan, ne samo po Pavlu koji se obratio na ulazu u taj grad. Tu je živio i sv. Ivan Damaščanski, crkveni naučitelj. Ovaj je grad imao mnogo razloga za slavu. Međutim, u kršćansku četvrt Damaska, oko podneva 10. srpnja 1860. godine provalile su fanatične mase, željne krvi i pljačkanja, a predvođene turskim vojnicima.

Učinili su strašan pokolj. Opljačkano je i u prah pretvoreno 2400 kuća i poubijano 6000 golorukih kršćana. Među njima bilo je i 30 svećenika te trojica biskupa raznih obreda. Da u gradu nije bilo poštenog i hrabrog emira Abd-el-Kadera koji je, koliko je mogao, zaštitio kršćane, stradalo bi i njih nekoliko tisuća. U gradu ne bi ostao ni jedan kršćanin. Emir je lazariste, isusovce i neke redovnice odveo u središte grada i tako ih spasio. 

Među svim tim mučenicima posebno spominjemo redovnike-franjevce, čija su subraća još 1233. godine došli u Damask. Tamo su ih svi cijenili i poštovali. Stoga, kad je pokolj počeo, nisu nikamo bježali, jer su bili uvjereni da oni nikome ništa nisu krivi i da ih nitko neće napadati, a posebice u njihovim siromašnim ćelijama i pustim hodnicima gdje nema ničega što bi moglo zanimati pljačkaše. Ipak, pljačkaši su ušli i pobili ih, kad se nisu odrekli kršćanstva.

Uz osmoricu franjevaca, s njima su bila i trojica braće Massabki, ugledni ljudi koji su u samostan došli provoditi život molitve. Na zamolbu franjevaca, Papa je i njih pridružio franjevcima mučenicima i sve zajedno ih 10. listopada 1926. godine proglasio blaženima. Ovi damaščanski mučenici dali su živote za Krista, za miran suživot i toleranciju.