Dominikanski redovnik, bliski suradnik svetog Dominika. Primjerom kreposna života, apostolskim žarom i sjajnim propovjedima privukao je mnogo mladih ljudi u dominikanski red. S neumornim žarom i primjerom propovjedao je Isusa Krista. Gorio je apostolskom revnošću da uspostavi Kristovo Kraljevstvo.
Danas je i bl. Reginald Orleanski, dominikanac o kojem imamo puno pouzdanih svjedočanstava iz pera njegovih suvremenika, no nedostaju, kao što je za to vrijeme uobičajeno, točan datum i mjesto rođenja. Pretpostavlja se da je rođen 1180. godine u Orleanskoj biskupiji. Bio je profesor prava na Pariškom sveučilištu. Svoga je biskupa 1218. godine pratio na hodočašće u Rim u kojem se Reginald upoznao sa sv. Dominikom. Reginald se teško razbolio, a sveti Dominik ga je potaknuo da svoj život daruje Kristu kojega će nasljedovati nakon ozdravljenja.
Tako je i bilo. Reginald je ozdravio i hodočastio u Svetu zemlju, te stupio u dominikanski red. U prosincu 1218. sveti ga Dominik šalje u Svetu zemlju, a sljedeće godine u samostan sv. Jakova u Parizu da tamo pridigne zajednicu. Svojim propovijedima osvojio je mnoge mlade i privukao ih u dominikanski red. Već 12. veljače 1220. Reginald je umro. Pokopan je na benediktinskom groblju u Parizu, a papa Pio IX. blaženim ga je proglasio 1875. godine.
Sveti Ludano bio je sin škotskoga bogataša, naslijedivši ne samo bogatstvo nego i plemenitost. Udruživši oboje i došavši u zreliju dob, izgradio je bolnicu, želeći tako pomoći onima koji se često osjećaju zaboravljeni, zapušteni i nezbrinuti. U vrijeme u kojem je živio, u revniteljima kršćanske vjere vladao je duh hodočasništva, pa nije nikakvo čudo što je i ovaj sveti čovjek krenuo na hodočašće. Cilj je svakog hodočasnika bio Sveti grob u Jeruzalemu i grobovi apostolskih prvaka Petra i Pavla u Rimu. Ludano je pokopan u pokrajini Strasbourg, a ubrzo se oko njegova groba razvila hodočasnička pobožnost. Time je ovaj svetac postao poticaj na obraćenje i svjedočenje Evanđelja mnogim vjernicima. Umro je 12. veljače 1202. godine.