Blaženi mučenici rujanskih progona ističu se među mnogobrojnim žrtvama koje je progutala Francuska revolucija iz mržnje prema katoličkoj vjeri. Više od dvjesto svećenika pogubljeno je 2. i 3. rujna 1792. godine u Parizu. Među njima su bila tri biskupa, Jean-Marie du Lau d’Allemans, nadbiskup Arlesa te braća François-Joseph de la Rochefoucald-Maumont, biskup Beauvaisa i Pierre-Louis de la Rochefoucauld-Bayers, biskup Saintesa, a uz njih 127 svećenika, 56 redovnika i redovnica te 5 laika. Bili su osuđeni jer nisu prihvatili tzv. Konstituciju Narodne skupštine koju je pak papa Pio VI. proglasio svetogrdnom, raskolničkom i rušiteljicom primata Apostolske Stolice. Ubijanja su tih dana u Francuskoj bila usmjerena protiv aristokracije. No svećenici su, zbog poslušnosti Papi, postali mučenici za vjeru svete, katoličke i apostolske Crkve. Službeni dokumenti o tom masakru uništeni su 1871. u požaru pariškog Hôtela de Ville. Tako su glavni izvori podataka bila svjedočanstva očevidaca, osobito nekolicine svećenika koji su uspjeli izbjeći pokolj. U tim rujanskim masakrima stradalo je oko 1400 osoba, uglavnom svećenika i plemića.

Jedan povjesničar piše da su ubijanja prestala samo zato što su se krvnici umorili i što u zatvorima više nije bilo dovoljno sprava za ubijanje. Na mjestu na kojem su današnji mučenici ubijeni prije je stajao karmelićanski samostan, a danas se uzdiže čuveni Katolički institut.

Beatifikacija 191 žrtve pod nazivom rujanskih mučenika, održana je 1. listopada 1926. Blaženima ih je proglasio papa Pio XI.