Blaženi Marcel Callo, francuski mučenik, rođen je 6. prosinca 1921. u Rennesu (Bretanja), kao drugo od devetero djece pobožnih roditelja. Bio je ministrant i katolički izviđač, a radio je kao tipograf u gradskoj tiskari.  S 18 godina u svojoj je župi postao voditelj Kršćanske radničke mladeži kojemu je cilj bio dovesti što više mladih u Crkvu. Svaki dan je molio krunicu, redovito je primao sakrament svete ispovjedi, bavio se kazalištem i sportom.

Njegovo djelovanje postalo je trn u oku neprijatelja, koji su izdali naredbu da ga se ukloni jer je “gorljivi katolik”.

Gestapo ga je odveo u mjesto Gotha, gdje je morao raditi po 12 sati dnevno u tvornici oružja. Poslije su ga odveli u koncentracijski logor Flossenburg, pa u zloglasni logor Mauthausen u Austriji. U radnom logoru okupljao je svoje drugove na molitvu i djelovao kao bolničar i zborovođa. Umro je od posljedica teškog zlostavljanja i gladovanja na današnji dan, 19. ožujka 1945. Tijelo mu je spaljeno, a danas je na tom mjestu veliki križ.

Blaženim ga je 4. listopada 1987. proglasio papa Ivan Pavao II. Zaštitnik je katoličke mladeži. Njegovim imenom nazvane su mnoge župe, crkve, ulice, trgovi i udruge u Francuskoj, Austriji i Njemačkoj.