Danas slavimo blaženog Ivana Merza. Rođen je u Banjoj Luci 16. prosinca 1896., a umro na glasu svetosti u Zagrebu na današnji dan 1928. U rodnom gradu Ivan pohađa realnu gimnaziju i maturira s odličnim uspjehom. Kroz srednjoškolsko razdoblje na njega je izvanredan duhovni utjecaj ostavio profesor književnosti dr. Ljubomir Maraković.

Nakon mature Ivan polazi u Vojnu akademiju u Bečko Novo Mjesto gdje ostaje samo tri mjeseca. Potom na Bečkom sveučilištu upisuje studij prava, no već u ljeto iste godine, u jeku Prvoga svjetskog rata, pozvan je u vojsku. Polazi na talijansko bojište na kojem ostaje sve do svršetka rata. Boravak na ratištu, gdje je svakodnevno gledao smrti u oči, produbio je njegovu vjeru i učvrstio mu kršćanski pogled na svijet.

Godine 1919. nastavlja studij književnosti u Beču. Godinu dana kasnije odlazi u Pariz gdje nastavlja studij na Sorbonni i Katoličkom institutu. Po završetku vraća se u Zagreb i postaje profesor francuskog jezika na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Godine 1923. doktorirao je na temu ‘Utjecaj liturgije na francuske pisce’ i potom još dvije godine, pod vodstvom isusovaca, privatno studira kršćansku filozofiju, teologiju i sve važnije crkvene dokumente.

Zadnjih šest godina života i boravka u Zagrebu razvija veliku apostolsku djelatnost za mladež. Izabran je za predsjednika Hrvatskoga katoličkog omladinskog saveza. Prvi u katoličku javnost unosi ideje papinske Katoličke akcije kroz osnivanje Hrvatskog orlovskog saveza. Posebno širi ljubav i odanost prema Papi i Crkvi.

Ubraja se među najveće promicatelje liturgijske obnove i euharistijskog života u hrvatskom narodu, a sam živi uzornim kršćanskim životom. Njegov svetački primjer i žrtva života donijeli su obilne plodove, jer su mnogi mladi nastavili ostvarivati njegovu duhovnu baštinu kako to svjedoči i natpis s vijenca koji su mu mladi postavili na grob: “HVALA TI, ORLE KRISTOV, ŠTO SI NAM POKAZAO PUT K SUNCU”. Posljednjih šest godina svakodnevno ide na pričest u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Blaženim ga je 22. lipnja 2003. proglasio papa Ivan Pavao II. u Ivanovoj rodnoj Banjoj Luci. Mnogi,  koji su se molitvom preporučili Ivanu Merzu za zagovor bili su uslišani, o čemu svjedoče brojne zahvalnice na njegovu grobu.

Molitva bl. Ivanu Merzu

Oče nebeski, u blaženome Ivanu dao si nam divan uzor kršćanskih vrlina. Svojim svetim životom on nam je pokazao kako se uz pomoć Tvoje milosti i u laičkom staležu može postići svetost života. Pomozi nam da ohrabreni njegovom ljubavlju prema Kristu i Crkvi idemo putem svetosti i nasljedujemo njegovu apostolsku revnost u širenju Tvoga Kraljevstva. Po njegovu zagovoru udijeli mi posebnu milost za koju te sada molim… ako je to na korist mome vječnom spasenju, a Tebi na slavu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Danas je i sv. Antonin, biskup. Za njega kažu da je bio svjetionik 15. stoljeća. Rođen je 1389. u Firenzi. Do 15. godine stekao je zavidnu naobrazbu, a u 16. je ušao u red dominikanaca. Postao je prior reformnog samostana dominikanaca u blizini Firenze. Tijekom 30 godina bio je poglavar u različitim dominikanskim samostanima u Toscani.

Papa Eugen IV. imenovao ga je nadbiskupom Firenze. Kao nadbiskup ostao je jednostavan, nosio je redovničko odijelo, a u sobi je imao samo najnužnije. Svake bi godine pješice obišao cijelu nadbiskupiju. Svakome je bio na usluzi ali, unatoč mnogim obvezama, nije gubio nutarnju sabranost i vedrinu duha. Kad je nadbiskupiju pogodila kuga, sam je dvorio bolesnike. Nakon što je zavladala glad, razdijelio je gotovo cijelo imanje, a njegov je primjer potaknuo mnoge bogate. Antonin je umro 1459., a svetim ga je već sredinom 16.stoljeća proglasio papa Hadrijan VI.