Danas u emisiji govorimo o pravu radnika na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, koji je pravni izvor toga prava i gdje je ono regulirano.

Odmah na početku želim ukazati na činjenicu da pravo radnika na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla nije pravo koje je regulirano Zakonom o radu, već je navedena naknada uglavnom uređena kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. U navedenim slučajevima poslodavac će primjenjivati odredbe, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu. Međutim što ako poslodavac nije obveznik primjene kolektivnog ugovora, nije obveznik donošenja i primjene pravilnika o radu i nema pravilnik o radu u kojem bi bilo uređeno pravo radnika na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla te u ugovoru o radu navedeno pravo također nije definirao. U tom slučaju bi naknadu troškova prijevoza na posao i s posla poslodavac mogao radniku priznati temeljem svoje odluke.

Porezni tretman naknade troškova prijevoza na posao i s posla, koji je nešto zanimljiviji poslodavcima, propisan je Pravilnikom o porezu na dohodak koji određuje da se neoporezivo mogu isplatiti naknade troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom i/ili međumjesnim javnim prijevozom.

Mjesnim javnim prijevozom isplaćuje se iznos u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte odnosno do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Ako na određenom području odnosno udaljenosti nema organiziranog prijevoza, naknada troškova prijevoza na posao i s posla utvrđuje se u visini cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz odnosno do visine cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz. 

Međumjesnim javnim prijevozom isplaćuje se iznos u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte odnosno do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. 

Ako radnik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnoga javnoga prijevoza odnosno do visine stvarnih izdataka utvrđenih u visini troškova mjesnog i međumjesnoga javnoga prijevoza.

Na kraju, a možda i najbitnije, temeljna pretpostavka za neoporezivu isplatu naknade troškova prijevoza je da svakom pojedinom radniku, trošak prijevoza na posao i s posla stvarno nastaje, odnosno da se radi o nekom stvarnom trošku prijevoza s mjesta prebivališta/boravišta do mjesta rada, a ne fiktivnom prijevozu. 

***
S pravom o pravu – informacije o pravnim temama pravnice Marte Šimrak Lukavski emitirat će se svakog petka u 16:30 na Hrvatskome katoličkom radiju, a slušatelji svoja pitanja i prijedloge tema mogu slati mailom na info@hkm.hr.