Lošinj je geografski i kulturološki spoj Istre i Dalmacije, a time baštini nasljeđe i jednog i drugog kraja, što se uvelike očituje u brodogradnji, moreplovstvu, maslinarstvu i sličnim granama. Što sve nudi Lošinj u vidu kulture, odmora, zdravlja, povijesti, rekla nam je u emisiji Put pod noge povjesničarka umjetnosti Irena Dlaka iz Malog Lošinja.

Posebnost otoka Lošinja je prije svega činjenica da je to umjetno rezan otok. “Čitava priča je počela još u pradavnim vremenima. Dva najstarija prapovijesna lokaliteta sjevernog Jadrana nalaze se na otocima Cresu i Lošinju koji su u to vrijeme bili jedan otok povezan uskom prevlakom kraj najstarijeg otočkog naselja Osora koji je kao grad definitivno postojao još u željeznom dobu prije dvije i pol tisuće godina, da bi već možda u tom vremenu, ali sigurno od vremena Rimljana, bio fizički odvojen uskim kanalom”, objašnjava naša sugovornica te nastavlja: “Cijepanjem na dva, a još dodatno i na tri, čitava priča se komplicira, jer i danas kad putujete preko Cresa prema Lošinju nemate osjećaj da napuštate jedan prostor i ulazite u neki drugi… bilo bi, stoga, zaista pošteno reći da su Cres i Lošinj još uvijek, iako fizički iscjepkani, jedna cjelina.” Cijepanje je završilo tek 1927. godine, s čuđenjem slušamo kraj ove fascinantne priče o jednom otoku s tri “tijela”, kao i najstariju priču iz grčke mitologije – legendi o Argonautima i potrazi za zlatnim runom koja nas dovodi do samog naziva Apsirtovih otoka što danas čini cresko-lošinjsku otočnu skupinu.

No, postoji ipak jedna očita razlika između današnjih otoka Cresa i Lošinja – to je klimatološka razdvojenost. Preko otoka Cresa prolazi 45 paralela što je sredina umjerenog pojasa gdje se miješaju dvije klime – eumediteranska ili prava mediteranska klima koja je tipična za otok Lošinj te submediteranska na otoku Cresu. To je vrlo vidljivo na vegetaciji, pa su tako na Cresu tipične listopadne hrastove šume koje podsjećaju na Krk i Istru, a dok na Lošinju prevladava smaragdno zelena boja borovih šuma koje nisu autohtone već su dio projekta pošumljavanja krasa od prije 130 godina. Radi se o alepskom boru koji pušta najveći broj iglica i vrlo brzo radi humus, jako brzo raste i podnosi sve, što danas otok Lošinj čini smaragdnim tepihom posebnog mirisa. Sve je to ublažilo vjetar, povećalo vlagu za one problematičnog dišnog trakta, a uz aerosol i veliku koncentraciju eteričnih ulja, otok Lošinj postaje najbolja prirodna inhalacija.

“Ako što vrijedi ponijeti kao suvenir s otoka Lošinja – to je zdravlje”

ponosno ističe naša gošća Irena Dlaka, “hodajuća enciklopedija” otoka Lošinja koja je ujedno razvila i vrlo specifičnu djelatnost komuniciranja baštine. Radi se o prenošenju nematerijalne kulturne baštine kako turistima tako i domaćima željnima upoznavanja vlastite djedovine kao što je višestoljetno maslinarstvo koje su cijenili još i stari Rimljani te bogata brodogradilišna i pomorska povijest otoka Lošinja. Ova, pak, priča počinje još s Liburnima u gradu Osoru koji su zaslužni za  izgradnju rimske ratne mornarice, dok su u novije vrijeme od 13 st. doseljenici na otok razvili jaku brodogradilišnu i pomorsku djelatnost. Bili su to pastiri osorske gospode koji su vrlo brzo shvatili da ne mogu živjeti od škrte zemlje te su se okrenuli moru. Prvo su plovili na tuđim brodovima, zatim su postali suvlasnici brodova, a kasnije su od tog kapitala počeli graditi vlastite. Kako se istovremeno razvijala i pomorska škola na otoku, Lošinjani su na jednom mjestu izgradili kompletan proces: na vlastitim brodovima izgrađenima u vlastitom brodogradilištu plovili su za vlastiti interes, te su se školovali u vlastitim pomorskim školama.

Na otoku Lošinju još je mnogo toga što će učiniti vaš boravak duljim od planiranog: muzej Apoksiomena, edukacijski centar “Plavi svijet” – rezervat dobrih dupina, brojni vidikovci kao turistička atrakcija, gastronomska ponuda otoka ili, pak, prekrasni lošinjski pejzaži koji mnoge privlače u sve popularniji foto safari, zaključuje naša sugovornica.

Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje:

https://www.mixcloud.com/HKMreza/put-pod-noge-201218/