S 14 kilograma teškim ruksakom na leđima, Damir Vujnovac u 15 dana upoznao je Tursku 's nogu', upijajući život na ulicama Istanbula, Ankare, Izmira te otkrivajući jedinstvene krajolike koje je oblikovala čudesna snaga prirode.
Varaždinski putopisac Damir Vujnovac u emisiji Put pod noge predstavio nam je neke od začudnih krajolika Turske koje je obišao u 15 dana s ruksakom na leđima prešavši na ovom putovanju 5.000 kilometara.
Kapadokija je, tumači, bila glavni motiv njegova putovanja. Tinjala je kao želja još od dječjih snova i čitanja Malnarova putopisa ‘U potrazi za staklenim gradom’ u kojoj je pisao upravo o Kapadokiji, jedinstvenom krajoliku koji je oblikovala čudesna snaga prirode.
Tisućljećima su ovdje vulkani izbacivali pepeo i lavu koji su se taložili i oblikovali neobične geološke formacije, a život te regije stoljećima se odvijao u tzv. podzemnim gradovima u kojima su ljudi uredili stambene prostore, ventilaciju, smoćnice, rezervoare vode, hrane, čak i mjesta gdje su čuvali stoku. Kažu da je podzemnih gradova u Kapadokiji bilo 36, a jedan od najvećih je Derunkuyu u kojemu je na osam katova živjelo više tisuća ljudi.
Prije stotinjak godina turska je vlast preselila te ljude iz podzemlja, a do danas je ostalo dosta tragova nekadašnjeg života te sakralnih objekata s mnogim freskama na stropovima i zidovima.
Nakon Kapadokije, Vujnovac je posjetio i Pamukkale, još jedno od prirodnih čuda Turske, termalne izvore vruće vode koje krasi naziv “pamučni dvorac”, zatim Izmir koji su, prema legendi, osnovale žene-ratnice, slučajnu stanicu Kuşadası te Istanbul, najmnogoljudniji turski grad i kulturno i privredno središte zemlje.
Upijajući svakodnevicu na ulicama Turske, tražio je neposredan kontakt s ljudima, slušao njihove životne priče i upoznavao njihov način života, a konačno je, kako tumači, riješio i jednu nedoumicu.: “Svi znamo da naši susjedi Bosanci kažu da je burek jedino s mesom, a sve ostalo su pite. E, sad ću razočarati sve one koji misle tako. Isprobao sam u Turskoj ovu teoriju; tamo se to ne zove burek nego börek, dakle ‘bitno drugačije’. 🙂 Ušao sam u buregdžinicu i rekao: ‘Ja bih burek’, a čovjek me upitao: ‘Od čega burek želiš?’ Rekao sam: ‘Ne znam, od čega burek može biti?’ Odglumio sam da ne znam, na što mi je rekao da može biti od mesa, sira, špinata… – ‘Ma dajte, i to je sve burek? Ne zove li se nekako drugačije?’ – ‘Ne, to je sve burek’, odgovorio je!
Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje: