Sv. Antun i sam je bio putnik. Želeći se odijeliti što više od svijeta koji ga je odgovarao od svećeničkog poziva, krenuo je iz rodnog Lisabona u Portugalu (za koji se u srednjem vijeku smatralo da je na kraju svijeta – in finibus mundi) u Coimbru u opatiju augustinskih redovnika gdje se tada pronio glas o pet franjevačkih misionara koji su u Maroku dali svoje živote za Krista. I sam je poželio biti mučenik te ubrzo uzima franjevački habit i kreće u Maroko. No, to poslanje ubrzo se pretvorilo u veliko razočaranje. Bog tada mijenja smjer njegova puta te on brodom dolazi do Sicilije, nakon čega umjesto u svoju domovinu stiže u Umbriju, a zatim u Padovu gdje ostavlja snažan pečat do kraja života. Putovao je i drugim mjestima Italije te južne Francuske, želeći tadašnjem poznatom svijetu donijeti Radosnu vijest, živu Božju Riječ, prije svega snažnim propovijedima te ispovijedima po kojima je mnoge duše približio Bogu. Isto tako, mnogi su odasvud dolazili k njemu slušati propovijedi i ispovjediti se kod njega. Odmah nakon smrti vjernici su mu se počeli utjecati za zagovor, a do danas je ostao jedan od najomiljenijih svetaca Katoličke crkve.

Stanovnici Padove vrlo su ponosni na svoga sveca, nazivajući ga ‘il Santo’

U Padovi je sv. Antunu u čast podignuta velebna bazilika, danas jedno od najposjećenijih kršćanskih svetišta u svijetu, u kojoj se čuvaju njegovi posmrtni ostaci, a osim Padove na hodočašću svecu svega svijeta vrijedno je posjetiti i Arcellu u kojoj je umro, Camposampiero u kojem je često boravio te Lisabon i Coimbru u Portugalu gdje je rođen, odrastao te u duhu sazrijevao za franjevački poziv.

S ovim hodočasničkim mjestima koja prate životni put sv. Antuna upoznao nas je fra Vladimir Vidović iz samostana franjevaca konventualaca na Svetom Duhu u Zagrebu, glavni urednik Veritasa, voditelj Pučke kuhinje na Svetom Duhu i ravnatelj Doma sv. Antuna.

„Sv. Antun Padovanski s pravom nosi naslov ‘svetac svega svijeta’, jer ne postoji valjda mjesto na kugli zemaljskoj gdje se ne slavi i ne časti sv. Antun Padovanski”, ističe na početku razgovora fra Vladimir te napominje:

„Često se kroz svoje službe susrećemo s tom zdravom kršćanskom pobožnošću prema svetom Antunu i uvijek volim naglasiti taj moment da više trebamo nasljedovati njegove kreposti, a ne toliko se utjecati njegovom za govoru. I taj aspekt je bitan i važan, ali na prvom mjestu je da nasljedujemo kreposti njegovog života. Tu nam sv. Antun govori da u određenim trenucima, pa makar to bili i brodolomi, kao što je to bio brodolom u njegovom životu, čovjek ne očajava kada se susretne s nekim problemom, nego da upravo u tim i takvim trenucima traži očitovanje Božje volje.”

Da bismo sv. Antuna nasljedovali može nam uvelike pomoći upoznavanje njegovog životnog puta i mjesta u kojima je ostavio trag. A prvo mjesto koje svaki hodočasnik odabire je Padova. „Tu se nalazi velebna bazilika čija je gradnja započeta svega nekoliko godina nakon Antunove smrti”, objašnjava naš gost te nastavlja: „Zanimljiv detalj je da je dovršetak bazilike nagledao jedan hrvatski franjevac iz Pule kao nadzornik radova. Bazilika je naravno tijekom stoljeća nadograđivana, ali ta pokrajnja lađa gdje se čuva svečev grob je do danas ostala u tom obliku.” U prostoru uz baziliku talijanski fratri su smjestili multimedijalnu izložbu o životu svetog Antuna gdje se kroz 20-ak minuta može dobiti uvid u cjelokupnu sliku djelovanja svetog Antuna, a u samoj bazilici uz svečev grob nalazi se još jedan bitan detalj – kapela blagoslova gdje svaki hodočasnik može doći moliti za blagoslov i ostati neko vrijeme u u tihoj i sabranoj molitvi. Iza glavnog oltara u bazilici je i kapela relikvija gdje se nalazi čudesno neraspadnuti jezik sv. Antuna Padovanskog.

Stanovnici Padove vrlo su ponosni na svoga sveca, nazivajući ga ‘il Santo’, a o njegovom čašćenju fra Vladimir još svjedoči: „I dan danas je u Padovi živo prisutan sveti Antun Padovanski, to se vidi na svakom koraku… Talijani odnosno talijanski fratri i cijela Padova žive za 13 dana pred svetog Antuna – tzv. Tredicina – kada dolaze vjernici iz različitih biskupija, ali i cijelog svijeta, a sve kulminira 13. lipnja velikom proslavom i procesijom.”

Od talijanskih mjesta naš gost ističe i Arcellu i Camposampiero gdje se također nalazi spomen na sv. Antuna, a u emisiji smo pričom otišli i do Portugala gdje je u svečevu rodnom gradu Lisabonu podignuta velika crkva.

Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje:

https://www.mixcloud.com/HKMreza/put-pod-noge-130619/