Budi dio naše mreže

Sjevernokorejska avantura Viktora Šimunića: "Od početka mi je bio cilj ošišati se u Sjevernoj Koreji"

Kako zbog sitnice pri ulasku u ovu zemlju možete izgubiti glavu, što nikako ne smijete reći u Sjevernoj Koreji, što učiniti sa sjevernokorejskim pročitanim novinama, kako je to ošišati se u frizerskom salonu... i još mnogo toga saznali smo u emisiji Put pod noge s našim gostom Viktorom Šimunićem.

/ Tihana Semijalac

Službeno Demokratska Narodna Republika Koreja, zemlja je koju malo tko ima prilike posjetiti, zemlja iza ‘željezne zavjese’ o čijem političkom režimu iz javnosti saznajemo zapanjujuće informacije. Kako se odvija život te kakve su prilike Sjeverne Koreje htio se osobno uvjeriti naš sugovornik Viktor Šimunić iz Oroslavja. Nakon što je proputovao više od trideset zemalja, na ovo je putovanje gledao kao veliki izazov, budući da se radi o najizoliranijoj zemlji na svijetu. Nužno je, stoga, pridržavati se strogih pravila ponašanja, što vrijedi kako za Korejce, tako i za posjetitelje kojih nema mnogo.

Prije samog ulaska u zemlju, na letu iz Pekinga, pojašnjava, imali su brifing pri čemu im je objašnjeno kako ne smiju spominjati naziv ‘Sjeverna Koreja’, već ‘Demokratska Narodna Republika Koreja’ ili samo ‘Koreja’.

Osim toga, kako navodi, u Koreji je strogo zabranjeno slikati se u wc-u, tj. snimati selfieje, jer Korejci ne vide razlog zašto bi to netko činio. Mnogo je, zatim, sličnih zabrana vezano uz ‘Velikog vođu’, tako je npr. zabranjeno govoriti da je vladar ubio svoga brata te je nedopušteno imati bilo kakve slike na kojima je ismijan ‘Veliki vođaili, pak, fotografirati ‘Velikog vođu’ ako na slici nije prikazan u cijelosti. K tome, zabranjeno je reći da Korejci nisu osvojili Svjetsko prvenstvo 2000. godine, unositi u zemlju bilo kakve religijske materijale i sl. „Nemate se kome požaliti, vi ste kao zarobljeni”, nastavlja Viktor, koji je bio vrlo dosljedan u poštivanju pravila: „Bila je prisutna doza straha, jer činjenica je da ima zarobljenih turista, ali to su svi oni koji nisu slijedili pravila. Ako slijedite pravila i poštujete vodiče koji su vam dodijeljeni, oni će poštovati vas, a ako razvijete što bolju suradnju s njima, imate uvid u puno više stvari.”

Bilo je straha i na carini, pri samom ulasku u zemlju, jer, osim stotina vojnika koji su ih dočekali, šijanski vojnik od terakote stvorio je probleme s carinikom koji je mislio da se radi o kipu Bude, no na sreću, situacija se riješila uz pomoć vodiča koji je objasnio u čemu je stvar.

Još jedna zanimljivost vezana uz zabrane tiče se dnevnih novina ‘Pyongyang times’. Novine, naime, zbog slike ‘Velikog vođe’ koja je uvijek negdje na stranicama ili na naslovnici, nije dozvoljeno savijati, nemarno odložiti, zgužvati ili oštetiti. Stoga je naš sugovornik imao nemalih problema nakon čitanja u zrakoplovu: „Imam novine u rukama i ne znam što s njima. Nakon 10 minuta koliko sam ih držao kao zlato, upitao sam vodiča koji je naišao što učiniti. On ih je uzeo, pažljivo smotao i složio na slobodno mjesto. Slika ‘Velikog vođe’ je uvijek negdje u novinama, i zbog toga je grijeh presavinuti ih.”

S druge, pak, strane, Viktor je ostao zadivljen čistoćom glavnog grada, nepreglednim poljima riže koja se brižno održavaju, ‘domaćicama’ koje svako jutro na trgovima svojim plesom dižu moral radnom narodu. Zadivljen je bio i vrijednim i nenametljivim ljudima za koje kaže: „Često iz medija saznajemo koješta, a oni su isto samo ljudi, imaju diktaturu i ne mogu si pomoći… Ali oni se isto smiju i isto plaču, žive isto kao i mi, imaju drukčiji pogled na svijet, ali se žele pokazati u najboljem svjetlu.”

Pri kraju svoje sjevernokorejske avanture ostvario je san i ošišao se u frizerskom salonu. „Od samog početka bio mi je cilj ošišati se u Sjevernoj Koreji, jer tamo je određeno 15 stilova frizura za muškarce i 18 za žene. Žene mogu birati, ako su slobodne, frizure s dužom kosom, a ako su udane biraju kratke frizure. Ja sam odabrao frizuru broj 6, trajalo je sat vremena, žena je imala ogromne škare kakve moja mama koristi za tekstil. Bio je to poseban zvuk kroz čitavih pola sata koliko je trajalo samo šišanje, kao da je šišala vlas po vlas. Nakon toga je uslijedilo brijanje, jer u Koreji nema neobrijanog čovjeka, a poslije brijanja masaža. Bilo je odlično, dobra šala, a i našim vodičima se također svidjelo.”

Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje:

 

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja