Ove godine obilježava se 370. obljetnica oslobođenja Klisa od turskih osvajača u čijim je rukama bio punih 110 godina. Klis je hrvatski povijesni i kraljevski grad o čijoj tvrđavi je u stoljećima borbi ovisila sloboda i opstojnost Dalmacije uslijed prodora osmanlijskih snaga prema zapadu. Ta utvrda nije nastala planski, već je iznikla spontano tijekom dugog vremenskog perioda, tako da su njegove strukture nataložene jedna na drugu ovisno o potrebama koje su se javljale povijesnim slijedom.

Klis je, može se reći, oblikovan još od kasne antike do početka 19. stoljeća, od rimske utvrde, preko starohrvatskog i hrvatsko-ugarskog srednjovjekovnog grada, do turske, zatim mletačke i austrijske utvrde. Oko tvrđave razvilo se devet naselja koja čuvaju sjećanje i višestoljetnu tradiciju bogate prošlosti. Klišani su ponosni čuvari svoje kulturne i povijesna baštine, a jedna od njih je i naša gošća u emisiji Put pod noge dr. Ivana Kurtović Budja, voditeljica odjela za dijalektologiju u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. “Svaki Klišanin je svjestan te povijesne dimenzije, a svaki onaj koji dođe u Klis i vidi taj pogled s visine onda razumije zašto su Klišani tako ponosni”, tumači dr. Budja. I doista, s kliške tvrđave pruža se jedan od najljepših pogleda na Split i splitski akvatorij, a neki će rodoljubni romantičari reći da se za vedrijih dana s ovog mjesta mogu vidjeti čak i vrhovi zvonika Venecije.

Tvrđava oko koje su izniknuli zaseoci doista je u geografskom smislu zanimljiva, a na toj hridi prirodno se nastavljaju zidovi same utvrde. Nemali broj ljudi reći će da je ovo mjesto antemurale christianitatis tj. predziđe kršćanstva još od vremena turskih osvajanja kada je Marko Marulić vapio da se spasi Klis, jer onaj tko je imao Klis imao je i Split na dlanu.

Naša sugovornica ističe kako su Klišani svjesni te povijesti 15. i 16. st., ali i one puno dalje prošlosti, jer kopajući u svojim poljima mještani nerijetko iskopaju neki antički ostatak, a na mnogim kliškim kućama nalaze se ostaci tih iskopina kao građevni materijal i ukras. Klišani se sjećaju i drugih povijesnih vladara, mletačkih, francuskih, austro-ugarskih, no najveća je radost bila nakon mnogih stoljeća vidjeti kako se na kliškoj tvrđavi vijori stijeg nezavisne Republike Hrvatske 1990. godine. “Ja sam možda najzahvalnija što sam bila svjedokom tih vremena kada je moj mama ostavila ručak… a da mater ostavi ručak je nemoguće, e ona je ostavila ručak i trčala po suncu gore vidjeti kako se diže ta zastava. Ta slika će mi zauvijek ostati u sjećanju.”

Klis je danas uvelike prepoznat u turističkom smislu, no Klišani i dalje nastoje nesmetano živjeti svoju svakodnevicu, tumači naša gošća: “Mi smo možda malo šokirani, jer vidim da se fokus s tvrđave polako spušta i u misto, zbilja mislim da moramo biti oprezni i iskoristiti ovo što imamo i nastaviti i dalje sjediti pred kućama i razgovarati se na taracama i svađati se na taracama i miriti se preko tih taraca jer onda je to Klis kakav treba biti.”

Svaki dio tvrđave čuva jedan dio povijesti, a svaki je svaki vladar unio nešto svoje u ove zidine.

U arhitektonskom smislu vidljiva su sva razdoblja, od ilirske gradine do najnovijih intervencija u muzeju koji je smješten u providurovu stanu. Zanimljivi su prolazi koji su vodili iz tvrđave na Megdan, zatim sam kraj tvrđave u kojem su se u prošlosti nalazili nužnici, a tu je i izvor Bađana na jugoistočnom dijelu tvrđave gdje su se prema legendi stanovnici spuštali konopcima po vodu.

Klis je ponovno postao atraktivan zbog svog položaja, kako turistima tako i domaćima, jer, kako je nedavno objavljeno, Klis je u plusu po pitanju nataliteta; mnogo je novih stanovnika i djece iseljenika koji se vraćaju starim zidinama i čini se da Klis ima svijetlu budućnost, zaključuje naša gošća.

Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje: