O. Antonio Mario Čirko, remetski župnik i upravitelj Svetišta Majke Božje Remetske nedavno je sa svojim župljanima hodočastio u meksička svetišta te nam je u emisiji Put pod noge prenio svoje doživljaje i upoznao nas s poviješću ovih mjesta koja bude radost Božje nježnosti u liku Presvete Djevice Marije i brojnih svjedoka žive vjere u Meksiku.
Svetište Majke Božje Guadalupske nalazi se u današnjem Mexico Cityju, glavnom gradu Meksika. Čašćenje ‘Naše Gospe od Guadalupe’, kako je nazivaju, seže u davnu 1531. godinu kada se zbio događaj koji će biti poticaj na obraćenje milijunima ljudi novog svijeta koji su prihvatili poruku evanđelja kao dar spasenja. Gospodin je kao poticaj, utočište i oslonac ponudio trajni lik Nebeske Majke koja je na ovom mjestu, po vidiocu sv. Juanu Diegu, poručila da je Majka svih onih koji zajedno nastanjuju ovu zemlju i svih onih koji je ljube, zazivaju, obraćaju joj se i potpuno se u nju uzdaju.
Uz Gospu Guadalupsku, Meksiko privlači i svojim drugim vjerskim odredištima: Svetište Ocotlanske Gospe zaziva još jedan događaj ukazanja prije gotovo 5 stoljeća, u gradu Tlaxcala nalazi se najstarija franjevačka crkva u zemlji odakle je počelo pokrštavanje Meksika, Cholula je poznata kao grad s po jednom crkvom za svaki dan u godini, Puebla je također bogata vjerskim objektima, a tu su i nezaobilazna povijesna mjesta Meksika iz klasičnog razdoblja pretkolumbovske Amerike.
O. Antonio Mario Čirko, remetski župnik i upravitelj Svetišta Majke Božje Remetske nedavno je sa svojim župljanima hodočastio u meksička svetišta te nam je u emisiji Put pod noge prenio svoje doživljaje i upoznao nas s poviješću ovih mjesta koja bude radost Božje nježnosti u liku Presvete Djevice Marije i brojnih svjedoka žive vjere u Meksiku.
„Postoji jedna lijepa misao koja kaže: U Lurd se dolazi moliti Gospu za zdravlje, u Fatimu se dolazi moliti za obraćenje, a u Guadalupe se dolazi gdje? Dolazi se svojoj Majci!” započinje svoj osvrt na hodočašće o. Antonio, nastavljajući kako je upravo to i doživio za nedavnog posjeta Meksiku. Samo Svetište godišnje posjeti oko 20 milijuna hodočasnika, mise se održavaju svakih sat vremena, a često nakon mise spontano crkvu preplavi pljesak brojnih hodočasnika Blaženoj Djevici Mariji koji ovdje nalaze utjehu i oslonac. „Papa Franjo također progovara o svom iskustvu Gospe Guadalupske: Često kad osjetim bojazan u vezi nekog problema ponavljam si Gospine riječi koje je uputila vidiocu Juanu Diegu: ‘Ne boj se, zar nisam ja tu kao tvoja Majka!’… Pa i papa Ivan Pavao II., naš veliki svetac, prvo hodočašće koje je imao izvan Europe bilo je upravo Gospi Guadalupskoj u Meksiko”, tumači naš gost.
Pobožnost Gospi Guadalupskoj živa je već gotovo 500 godina, od ukazanja Djevice Marije indijancu Juanu Diegu na Brdu Tepeyac sjeverno od Mexico Cityja od 9. do 12. prosinca 1531. Gospa mu se obratila četiri puta na njegovom astečkom nahuatl jeziku tražeći da se na tom mjestu izgradi i posveti crkva u njenu čast. ‘Ovdje ću slušati vaš plač i jadikovke. Bit ćete mi u srcu i brinut ću se da vam pomognem u svim vašim brojnim brigama, patnjama i bolestima’, poručila je za ukazanja.
Nakon ukazanja, milijuni Meksikanaca su kršteni, a danas je Svetište ‘Naše Gospe od Guadalupe’ jedno od najposjećenijih katoličkih svetišta na svijetu. U središtu crkve je Gospina slika otisnuta na tilmi (vrsta ponča, ogrtača) Ivana Diega na kojoj je čudesno nastao otisak njezina lika, a znanost ni danas nakon tolikih stoljeća ne može dati odgovore na nepropadljivost tog krhkog platna, brojnih drugih činjenica koje je opisuju te način nastanka i podrijetlo same slike.
„Kad se događaju neke nadnaravne stvari, čovjek može reći: ‘Pa dobro, ovaj čovjek je to i to doživio, to može biti slučajnost’, ali s likom Gospe Guadalupske koja je bila otisnuta na toj posebnoj tkanini tilmi jednostavno nema mjesta sumnji. I baš zato što nema mjesta sumnji o autentičnosti tog čudesnoga događaja, ovaj takozvani liberalni sekularizirani svijet ne želi to uopće spominjati”, tumači o. Antonio Mario Čirko. Upravo zbog brojnih neobjašnjivih činjenica oko nastanka slike ona nosi naziv aheropita, tj. nenačinjena ljudskom rukom, kao što je i Torinsko platno.
Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje: