Budi dio naše mreže

KSENIJA I BORIS RUKAVINA 40 godina putovanja na dva kotača

Ksenija i Boris Rukavina supružnici su koji već 40 godina putuju motociklom prelazeći tisuće kilometara kroz nepregledna prostranstva Europe, Azije i Afrike, upoznajući prirodne i kulturne znamenitosti zemalja te život ljudi, naviknuti na sve vremenske uvjete i neočekivane situacije na cesti.

/ Tihana Semijalac

Na putovanjima od Zapadne Sahare do Bajkala te od Murmanska do Omana Ksenija i Boris Rukavina posjetili su 40 zemalja, 3 kontinenta i 100.000 kilometara te su svoju priču saželi na stranicama moto putopisa „Euroazijske priče i jedna afrička”. Nedavno objavljena druga knjiga „Priče iz daljina” opisuje njihove motorističke avanture kroz Mađarsku, Ukrajinu, Rusiju, Kazahstan, Kirgistan, Kinu i Mongoliju u punih 100 dana na dva kotača. Svoja iskustva i doživljaje ispričali su nam u emisiji Put pod noge.

„Na male putove smo krenuli početkom 80-ih, a na prvi veći put ’89. kad smo otišli do Portugala i od onda se, izuzev nekoliko godina pauze dok nam je kći bila mala, gotovo svakog ljeta vozimo negdje sve dalje i dalje tako da smo prošle godine došli i do Pacifika”, prisjeća se Boris Rukavina. Od brojnih prijeđenih kilometara izdvaja Sibir, ali i Kazahstan te ruske stepe, a po pitanju gostoprimstva, ističe, Iranci nemaju premca: „Moramo reći da su po pitanju gostoljubivosti i prijaznosti Iranci apsolutno na prvom mjestu. Tolika je dobrodošlica na svakom koraku, bili smo dva puta, prošli smo cijeli Iran od Bandar Abbasa na jugu prošli smo sve velike gradove, često puta smo bili pozvani da prespavamo kod ljudi, s nekima smo se sprijateljili i ostali u kontaktu. Iran je apsolutno zemlja koju bi trebao svatko posjetiti da vidi što je pravo gostoprimstvo.”

Na putovanjima, tvrdi Ksenija, u druženju s lokalnim ljudima teme su uglavnom prirodne ljepote i nogomet: „Ovo ljeto gdje god smo došli apsolutno svi su znali za Hrvatsku. I Mongoli, Kinezi, da ne pričam o Rusima… čestitali, ljubili nas, grlili nas, ne znam, imali smo dojam da su svi jako sretni što smo mi dotle dogurali u nogometu. Na svakoj granici Modrić, Madžukić, još se i Šukera sjećaju, ali je Cro Cop u istočnim zemljama je jako jako poznat, odnosno mi smo po njemu poznati.”

Nakon tisuća i tisuća prijeđenih kilometara Boris svjedoči kako su po Euroaziji ceste puno bolje nego što se misli, iako su im iskustva u Ukrajini po tom pitanju bila nešto lošija, a od dogodovština s ceste izdvojio je sudar s kravom u Kirgistanu budući da se sva krda konja, ovaca, krava ili deva u toj zemlji kreću cestom.

Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje:

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja