Dva prijatelja, dva konja, tri države i 1.300 km jahanja krajolicima koji svakim korakom sve više oduzimaju dah – tako bi se mogao sažeti pothvat dvojice avanturista glumca Dušana Bućana i producenta i putopisca Borisa Veličana koji su zajedno do sada prošli pola Azije, Aljasku, družili se s Navajo indijancima u SAD-u, a njihova nova avantura vodila ih je na istok konjima do Crnog mora.
Nekad je bilo uobičajeno konjima putovati, trgovati, ratovati, no danas je to prava atrakcija. Upravo tako su se i osjećali protagonisti ove putopisne priče, iako im je primarna namjera bila propitati mogućnosti modernog čovjeka u velikoj mjeri ovisnog o tehnologiji i internetu. Kako je bilo iskusiti život kauboja u 21. stoljeću saznali smo u emisiji Put pod noge s putopiscem i producentom Borisom Veličanom.
“Sad je točno dvadeset godina otkako sam prvi put otišao na putovanje i mogu reći da sam proputovao više od pola kugle, pješice, skuterom, raznoraznim prijevoznim sredstvima. Na jednom putovanju pješice od Zagreba do Sahare, za Velebit mi je trebao partner radi poskoka te sam pozvao Dušana Bućana, u to vrijeme novog prijatelja, da mi bude osiguranje dok prijeđemo Velebit, a čovjek jednostavno ne podnosi hodanje. Tako smo u devet dana prešli 111 kilometara od Vratnika do Paklenice i ja sam iz zahvalnosti rekao da ću mu jednog dana organizirati putovanje konjima, s obzirom da Dušan voli konje”, tumači Boris odakle poticaj da krenu konjima do Crnog mora.
Na put su krenuli iz Zagreba, prateći tokove rijeka Save i Dunava u smjeru Slavonskog Broda, zatim preko Bajakova sve do Beograda, nakon čega su galopirali preko Karpata gdje su konji podnijeli najveće opterećenje te nakon 35 dana stigli do Crnog mora. Iako su Karpati predstavljali određenu prepreku, veće poteškoće bile su na samom početku puta, tvrdi Boris koji je pri toga iskusio svega 15 sati jahanja. Nakon višednevnih borbi da ovlada kretnjama kobile Divne, tvrdi, zavolio je jahanje do te mjere da je navečer spavao pokraj konja i pratio svaki njegov pokret.
“Uz konja možemo naučiti najviše o sebi”, tumači naš gost: “Konj može biti ogledalo ljudske duše, jer ako si ti loš i negativan, to osjetiš i na konju, i konj tako reagira. A ako si opušten, smiren, pun ljubavi i širom otvorenih očiju tako i konj reagira.”
Htjeli su da ovo putovanje ima i edukativnu notu te su cijelim putem od Zagreba do Crnog mora tražili poveznice, povijesne priče i ljude koji se bave uzgojem konja. Nezaobilazna stanica stoga je bila poznata hrvatska Državna ergela Đakovo koju su na svojim posjedima pokrenuli bosansko-srijemski biskupi davne 1374. godine.
Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje: