Budi dio naše mreže

'MyLife4Kids 2020' ili 'Kako sam spojio svoj dnevni boravak i Afriku' projekt je prokušane i nagrađivane ekipe hrvatskih putnika, putopisaca, sportaša i fotografa, udruženih u službeni hrvatski humanitarni rally tim MyLife4Kids. Hrvatskom timu ovo je treće sudjelovanje na najvećem humanitarnom rallyju na svijetu, a ovom će prilikom povezati glavne gradove Mađarske i Sierra Leonea, Budimpeštu i Freetown.

/ Tihana Semijalac

Foto: Saša Pjanić

Sve je započelo 31. siječnja ove godine kada su timovi iz nekoliko država krenuli terenskim vozilima i motociklima na 8.500 kilometara dugo putovanje zapadnom Afrikom kroz Maroko, Senegal, Mauritaniju, Gvineju i Sierra Leone.

Autor projekta, fotograf i putopisac Saša Pjanić, bio je gost emisije Put pod noge u kojoj nam je, uz predstavljanje ovog humanitarno-putopisnog projekta, prenio doživljaje i iz svojih drugih fotografsko-putopisnih avantura Europom, Azijom i Afrikom.

Foto: Saša Pjanić

Ideja je bila osmisliti rally koji bi bio drugačiji, na sličnoj ruti na kojoj se vozio Pariz-Dakar, ali koji neće biti popraćen pompom, već će biti u službi filantropije. „Svrha rallyija je da čovjek koji voli avanturizam i putovanja u krajeve kroz koje prolazi, a to su vrlo siromašni i zaostali krajevi, pomogne toj lokalnoj zajednici”, ističe Pjanić.

Foto: Saša Pjanić

Osim mediteranskog dijela puta, tim prolazi kroz Maroko odakle počinje rally, zatim kroz Mauritaniju u kojoj se na najbolji mogući način može doživjeti Sahara potom Senegal, Gvineju i Sierra Leone, a cilj je u Freetownu.

Foto: Saša Pjanić

Rallyjem žele prikazati autentičan život afričkih sela o čemu nam je posvjedočio: „Prve godine 2016. kad smo prešli Sredozemno more došli smo u Melilu, španjolsku enklavu, što je još uvijek Europska unija. 2.000 kilometara zračne udaljenosti doslovno ima mjesta gdje ljudi žive u kamenom dobu i to je ono što vas čeka. Sela su nevjerojatna. Ono što prvo uočite su te čunjaste kolibe, brvnare od blata prekrivene travom ili slamom… Bez struje i bez vode, ljude žive u plemenskim odnosima, dočekaju vas masovno, sve u prašini, ta razmjena dobrodošlice je nevjerojatna, djeca najednom skaču, viču, zaista žive u uvjetima koji su teško zamislivi, ali takav pozitivan osjećaj dobrodošlice i veselja u toj neimaštini, to je ono što je mene doslovno fasciniralo.”

Foto: Saša Pjanić

„Prvi put kad idete, očekujete da će se sve ono što ste slušali o Africi reflektirati na jednoj potpunoj apatiji. No, oni su razigrani, čili veseli, pjevaju. Tamo je društveni kapital u tim starim tradicionalnim zajednicama vrlo snažan”, također ističe.

Foto: Saša Pjanić

Prije no što je ušao u ovaj projekt, Saša Pjanić je kao fotograf deset godina putovao Europom, Azijom i Afrikom. Dojmljive su njegove fotografije ljudi koji očima pripovijedaju razne životne priče.

Kad slikam pretvorim se u nešto nepostojeće. Kao što se djeca unose u tu fascinaciju da im je došao neki stranac s nekakvim džipom, pa su izvan sebe, tako sam i ja izvan sebe kad sam među njima s fotoaparatom. Netko treba paziti na mene da se ja ne izgubim… Hvatao sam različite situacije, trzave, sa starim ljudima, a vrhunac toga je susret s djecom, kad se izgubite, postanete netko od njih, više vas ne doživljavaju kao strano tijelo, onda i vi skačete, smijete se i fotkate.”

Foto: Saša Pjanić

 

Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje:

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja