Sv. Župnik Arški, sv. Martin iz Toursa, sv. Marija Alacoque, sv. Bernardica Soubirous, sv. Mala Terezija iz Lisieuxa, sv. Grgur iz Toursa – svi ovi poznati francuski sveci privlače velik broj vjernika u francuska svetišta, uz mjesta poput čuvenog srednjovjekovnog benediktinskog samostana u Clunyju, svetišta Mont Saint Michel, veličanstvene katedrale u Chartresu, bazilike Presvetog Srca Isusova i konačno katedrale Notre Dame u Parizu. Upravo tim stazama prošao je nedavno o. Antonio sa svojim župljanima na ovom hodočasničkom putu Francuskom.

Sv. Ivan Marija Vianney – Ars / Foto: Wikipedia

„Presretan sam da smo posjetili Ars”, kazao je na početku o. Čirko: „Već kao dječak volio sam Župnika Arškoga, jednostavnog sveca. Kada dođete u sam gradić Ars, to je vrlo malo i jednostavno mjesto te oslikava onu jednostavnost koju je i ovaj veliki svetac živio. U centru grada nalazi se bazilika tj. crkva u kojoj je djelovao Župnik Arški, a tu je danas njegovo neraspadnuto tijelo. Pored bazilike je njegova skromna župna kuća, opisana u mnogim životopisima… Župnik Arški je osvojio svijet upravo tom jednostavnošću”, ističe o. Antonio napominjući kako su se mnogi klerici čudili u čemu je njegova posebnost te su ga zbog toga i špijunirali. No, otkrili su da to nije zbog učenih riječi i velikih propovijedi, već zbog toga što je živio ono što je govorio.

Benediktinski samostan u Clunyju / Foto: Pixabay

Srednjovjekovni benediktinski samostan u Clunyju, koji je nekoć bio duhovni centar Francuske i cijele zapadne Europe, također se našao na ovom hodočasničkom putu. Tu je, naime, započela obnova asketskih načela redovničkoga života prema tzv. clunyjevskoj reguli. Sama opatija je posvećivala pažnju i šutnji i liturgijskim obredima, ali nije zanemarivala ni gostoprimstvo i vodila je računa o svakom čovjeku i vjerniku, a građevinska djelatnost u Clunyju utjecala je na romaničku sakralnu arhitekturu u Francuskoj i čitavoj zapadnoj Europi.

Bazilika Presvetog Srca Isusova – Paray le Monial / Foto: Wikipedia

Uz ova mjesta, župljani remetske župe posjetili su i Paray le Monial, mjesto koje godišnje posjeti oko 300.000 hodočasnika. Grad je postao poznat jer se u 17. st. mladoj djevojci sv. Margareti Mariji Alacoque ukazao Krist s porukom o širenju pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu, a iz tog mjesta u srcu Francuske, u kojem na poseban način zacjeljuju unutarnje rane, potekle su i pobožnosti Devet prvih petaka i Sveti sat.

Tu je i Nevers, grad u kojem je svoj redovnički život provela sv. Bernardica Soubirous iz Lurda te se njezino tijelo, koje je ostalo potpuno neraspadnuto, nalazi izloženo u staklenom lijesu.

Grob sv. Martina – Tours / Foto: Wikipedia

Hodočasnici su obišli i Tours, grad biskupa Martina, prvog sveca koji nije bio mučenik i sv. Grgura koji ga je naslijedio. U Lisieuxu su posjetili obiteljsku kuću sv. Male Terezije i karmelski samostan gdje je svetica ostala u klauzuri sve do smrti. Danas se u to mjesto slije oko 700.000 hodočasnika, što ga čini drugim najposjećenijim svetištem u Francuskoj, a posebno je drago o. Antoniju zbog sv. Male Terezije koja je ujedno, kako sam tvrdi, zaslužna što je danas svećenik.

Mont Saint Michel / Foto: Pixabay

Uz brojna druga mjesta koja nam je približio, izdvajamo još i Mont Saint Michel, svetište posvećeno arkanđelu Mihaelu. Predaja kaže kako se arkanđeo Mihael ukazao biskupu od Avranchesa i rekao mu da izgradi kapelicu na tom mjestu. Kasnije je kapelica nadomještena benediktinskom opatijom, a nakon razdoblja nasilnog propadanja 1874. proglašena je nacionalnim spomenikom te je obnovljena.

Srednjovjekovni je dvorac izgrađen oko samostana sv. Mihaela na malom otoku oko kilometar udaljenom od obale Francuske na ušću jedne rijeke u Normandiji. U prošlosti se do njega moglo doći samo za oseke, a danas jedan nasip povezuje otok s kopnom. To je mjesto nacionalni ponos same Francuske.

Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje: