Otok je od davnina pripadao Etruščanima, Sirakužanima, Rimljanima, Langobardima, Pisi i Genovi, Španjolskoj, zatim Napulju, kratko su ga okupirali i Englezi, a 1802. godine pripao je Francuzima. Ondje je nakon abdikacije zatočen Napoleon I. Bonaparte koji je na otoku proveo poznatih 300 dana i na njemu ostavio neizbrisiv trag. O ovom važnom povijesnom momentu otoka, ali i o njegovim ljepotama i prirodnom bogatstvu u emisiji Put pod noge razgovarali smo s Darkom Kanjuhom, profesorom povijesti i geografije, zaljubljenikom u putovanja koji je posjetio ovaj otok.

Elba / Foto: Pixabay

„Elba je prekrasan otok okupan suncem u tirkiznom plavetnilu Ligurskog i Tirenskog mora. Ima prelijepu mediteransku klimu i jedan je od najšumovitijih otoka na Mediteranu”, tumači naš gost napominjući kako je uz bujnu vegetaciju, mediteranske borove, agave, masline, vinovu lozu, nasade naranči, otok bogat biljnim i životinjskim svijetom, a jedan od elbanskih specijaliteta je gulaš od veprovine.

Glavno naselje je Portoferraio, što u prijevodu znači ‘željezna luka’. Otok je, naime, prepun magnetita, željezne rude, ali i drugih minerala te je zbog tog velikog prirodnog rudnog bogatstva nastanjen od davnina. Tako su još Etruščani, a zatim Rimljani proizvodili i obrađivali željezo i odvozili svoje produkte diljem Mediterana.

Elba – Portoferraio / Foto: Pixabay

Bogatstvo Elbe prepoznao je i slavni francuski vojskovođa Napoleon I. Bonaparte koji je na otok stigao 1814. godine nakon što je prvi put abdicirao u Francuskoj. Prema dogovoru, Napoleon je na Elbi mogao uživati puni suverenitet i vlasništvo te je ovdje mogao zadržati i svoj carski naslov. Na pitanje zašto je odabrao Elbu, ne treba dugo tražiti odgovor. Napoleon je, naime, rođen na Korzici, a za svoje izgnanstvo izabrao je svega 40 kilometara udaljen otok; stoga se slavni vojskovođa ovdje mogao osjećati gotovo kao kod kuće. K tome, „njegova majka bila je Toskanka, a otac Korzikanac”, pojašnjava naš gost u emisiji Put pod noge te dodaje zanimljivu uzrečicu kako je Napoleon bio Talijan koji je cijeli život pokušavao postati Francuz.

Napoleon na Elbi / Foto: Wikipedia

Napoleon je na otoku radio ono što i svugdje do tada. Gradio je ceste, obnavljao otočku infrastrukturu, gradio nove škole, jer bilo mu je jako važno da njegovi podanici budu što obrazovaniji. Otok poznat po ribarstvu, poljoprivredi i rudarstvu podigao je na jednu višu razinu.

Danas ostaju mnogi tragovi njegova djelovanja na Elbi. Uz Villu Mulini, nekadašnju rezidenciju cara koja je pretvorena u muzej, tu su i izvori ljekovite vode u blizini Napoleonove fontane, a i danas se u luci Portoferraio vijori zastava koju je dizajnirao sam Napoleon. Bijela zastava s jednom crvenom dijagonalnom prugom na kojoj se nalaze tri zlatne pčelice prikazuju marljivost lokalnog stanovništva koju je Napoleon iznimno cijenio.

Elba – Napoleonova rezidencija / Foto: Pixabay

Još je jedna poveznica otoka Elbe s Napoleonom. Otok je, naime, poznat po liniji toaletne vode, šampona i kupki Acqua dell`Elba tirkizno-plave boje koja se izrađuje od eteričnih ulja elbanskog mirisnog bilja. „Kad je Napoleon došao na otok imao je običaj svako jutro prije izlaska sunca, otići na dugo jahanje”, pojašnjava Darko Kanjuh. „Nakon povratka uslijedio bi doručak, a nakon toga kupka s eteričnim uljima.” Danas je to jedan od glavnih suvenira otoka.

Elba / Foto: Wikipedia

U novije vrijeme Elba je postala poznata po vinima te je omiljeno turističko središte. Odredište je mnogih ljubitelja ronilaštva sa svojim bogatim podmorjem, koraljnim grebenima i olupinama rimskih brodova koje je moguće posjetiti, ali i ljubitelja avanturizma i planinarenja sa svojim krševitim strmim liticama te najvišim vrhom toskanskog arhipelaga Monte Capanna na 1019 metara.

Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje: