Don Elvir Tabaković, nekad avanturist i fotograf, danas je redovnik koji dovršava svoju formaciju u Redu regularnih kanonika Prepoziture sv. Mihaela u Bavarskoj, najstarijeg reda u Katoličkoj Crkvi. Iako je napustio pustolovinu svijeta, nije zaboravio na fotografiju kojom nastavlja izražavati svoj umjetnički talent, danas u crkvenom kontekstu, zahvalan Bogu što mu je podario milost obraćenja.

U našem radijskom putovanju u emisiji Put pod noge prisjetio se vremena nebrojenih putovanja i ekstremnih sportova u kojima je nalazio sreću, ali ne i ispunjenje.

„Oduvijek sam volio putovati, još od djetinjstva! Privlačile su me avanture, tako da sam se već u osnovnoj školi počeo baviti skejtanjem. Poslije sam počeo voziti snowboard, a kad sam dobio priliku bavio sam se i kitesurfingom i to je činilo moj mladenački život uz profesionalni posao fotografa. Radio sam za mnoge redakcije, ne samo dnevnih novina i agencija, nego i za redakciju ‘Autokluba’ gdje su me često slali na prezentacije novih automobila i motocikala. Tako da sam i privatno i poslovno bio vezan uz putovanja, bio sam stalno na cesti. U jednoj sam godini, primjerice, prošao 120.000 kilometara”, prisjeća se s osmijehom don Elvir Tabaković ne tako davnih dana prije obraćenja.

Crvena vespa bila mu je omiljeni suputnik na kojoj je dva puta prešao Alpe, a nemiran duh vodio ga je od jadranske obale, prema zemljama srednje i zapadne i sjeverne Europe, pa sve do najsjevernije točke Nordkappa vozeći gotovo 12 sati dnevno i pomičući granice svoje izdržljivosti.

„Svaki put sam imao potrebu sve više, sve dalje, da bude što veći izazov… Definitivno sam tražio, ali sam to traženje prepoznao tek u retrospekciji kad sam gledao unazad svoj život i analizirao svoje stanje duha i sve ono što sam činio i radio. To je zapravo bilo traženje ispunjenja, smisla, mira i ljubavi i ništa od toga nisam mogao naći ni u jednom putovanju, ni u jednoj zabavi, ni u jednom prijateljstvu, osim u prijateljstvu s Bogom”, nastavlja don Elvir koji trenutačno studira teologiju u Rimu te je na putu prema svećeničkom ređenju.

„Ključno je razlikovanje između sreće i ispunjenosti, naglašava također. „Sreća je nešto prolazno, nešto emotivno i afektivno, a ispunjenje nešto dubinsko i neoborivo, nešto što vam nitko ne može oduzeti. A tada, kako kaže sv. Pavao, ni progonstva, ni glad, ni hladnoća, ma ništa ne može oduzeti taj mir i ispunjenje kad ga primite od Boga.”

Nekad je volio fotografirati skejtanje kroz koje je i ušao u svijet fotografije, preko ekstremnih sportova do automobila, a danas svoj talent koristi fotografirajući svetu liturgiju što ga posebno ispunjava. Talent koji je nekad razvijao u svijetu sada nastavlja nadograđivati u samostanskom životu. I prije ga je, kaže oduševljavala ljepota prirode, iako je nije doživljavao kao Božje stvorenje, već samo ljepotu kao takvu. „Ljubio sam stvorenje, ali nisam ljubio Stvoritelja jer ga nisam poznavao. A sad kad mi je Bog dao milost da Ga upoznam, mogu još savršenije ljubiti stvorenje imajući uvijek pred očima cilj, a to je naš Spasitelj.”

Još jedna od stvari koja mu je nakon dara obraćenja postala jasna jest da se često u svojim avanturama, ne htijući, dovodio u po život opasne situacije.”Koliko sam puta mogao poginuti, koliko sam stotina kilometara prošao i u autu i na motoru, u nekom polusnu i umoru. Jednom prilikom sam vozio u tri dana 3.900 kilometara. Išao sam do ekstrema, tražio sam granice, bio sam u tom ateističkom svjetonazoru držeći da nakon smrti nema ničega i zato se nisam bojao. Neprestano sam tražio granice. No, kako kaže sv. Augustin, ‘nemirno je srce naše Gospodine, dok se ne smiri u Tebi’” ističe don Elvir Tabaković te na kraju pojašnjava:

„Sve dok se mi ne smirimo u Bogu, nemirni smo, nema mira, mir ne postoji izvan Boga. Sve ostalo je lažni mir. U tom pomicanju granica ja vidim traženje tog mira, traženje ispunjenja. Kad-tad ćemo doći do zida jer mi nismo beskonačni. Jednom ćemo doći do neke granice izdržljivosti gdje ćemo se možda i susresti sa smrću. Ta granica postoji i nekima treba upravo to da dođu do same granice i da im Bog onda kaže: ‘Vidiš da nema nigdje mira osim u Meni!’”

Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje: