Budi dio naše mreže

CAMINO DE SANTIAGO Ivica Bota: „Otkad sam se vratio s Puta, nisam podigao glas ni na koga!”

Svaki je 'Camino' priča za sebe, jer svaki čovjek na tom drevnom hodočašću traži i, svjesno ili nesvjesno, otkriva jedan dio izgubljenog 'sebe' u odnosu s Bogom, hodajući stopama brojnih 'peregrinosa' koji su utabali staze puta prema grobu apostola Jakova u Santiago de Composteli još od XI. stoljeća. Hodočasnička priča Ivice Bote iz Splita svjedočanstvo je duhovnog preporoda koji je doživio hodajući 40 dana do groba apostola Jakova.

/ Tihana Semijalac

Ivica Bota, inženjer građevinarstva iz Splita, na Camino se odvažio poći u svojim umirovljeničkim danima. Prije četiri godine hodočastio je francuskom, a prije tri godine i portugalskom rutom, nakon čega je pripremio izložbu fotografija s Puta u više hrvatskih gradova, a zatim i napisao knjigu ‘S Prijateljem na Putu sv. Jakova’ u kojoj na prvim stranicama ističe: „Ima dana kojih se sjećamo cijeli život, dana koji nam nešto znače… Ima dana i kad nam se nešto dogodi, a ne znamo što se zapravo dogodilo ni zašto se dogodilo… Ima dana koji nisu slični drugim danima, koji izlaze iz svakodnevne kolotečine. Kada osjetite takav dan, nemojte odmahnuti rukom i reći: Nije to ništa, nije to za mene. Nećete biti ni svjesni da doživljavate preporod, duhovnu nadogradnju onoga što imate u sebi.”

Upravo je takav preporod doživio sam Bota hodajući 40 dana do Santiaga, o čemu je posvjedočio u emisiji Put pod noge HKR-a.

Taj Put je nešto što čovjeka nadograđuje, daje čovjeku drugačiju sliku sebe. Otkad sam se vratio s Puta, nisam podigao glas ni na koga. Nisam se naljutio ni na koga. Osjećam povezanost i prisnost s drugim ljudima, jer ljubav koju osjećamo na Putu prenosi se i na naš svakodnevni život kad se vratimo.”

Osim hodočasnika, na Camino danas dolazi i mnogo turista i pješaka. Svaki od njih kreće iz različitih unutarnjih poriva. Ivica Bota svjedoči kako nije bilo jednostavno krenuti na put; morao je ostaviti obitelj i sve svakodnevne obveze, a povrh svega nije znao smisao tog puta. „Nisam se zavjetovao, ali našao sam smisao u molitvi. Svaki dan sam odlučio moliti za nekoga, za jednu osobu, za grupu ljudi, za neku obitelj, za žive, za mrtve, za prijatelje, neprijatelje, bolesne, zdrave… i napravio sam si taj popis od prvog do posljednjeg dana za koje ću se moliti. Prvi dan sam molio za one za koje nema tko moliti, a posljednji za sve one za koje sam zaboravio moliti.” Naposljetku je upravo u molitvi pronašao odgovor koji je tražio na samom početku putovanja, a ono što ga je dotaklo prenio je i u svoju svakodnevicu. „Ljubav je nešto što na Putu sretnete i to će ostati u vama do kraja života, taj osjećaj mira i spokoja koji doživite. Molio sam da taj osjećaj koji sam ja imao Bog prenese i na ljude za koje sam molio.”

U svojoj knjizi opisuje i neke posebne događaje koji su mu se usjekli u sjećanje, poput onoga s prvog dana hodočašća kad je nakon jutarnje mise u crkvi na svom tijelu osjetio poseban blagoslov koji ga je ganuo do suza.

No, Put nije jednostavan, reći će također. Osim raznih iskušenja, može doći i do većih poteškoća, pa čak i do kobnih situacija. Da se čovjek uvijek mora pripremiti i na ono najgore potvrđuju križevi na Putu sv. Jakova. „Sretao sam dosta križeva koja su napravljena kao odmorište za hodočasnike. To samo pokazuje da je Put živ, na Putu se i voli i umire. Ima primjera i ljubavi na Putu gdje su se hodočasnici upoznali, vjenčali i žive Caminu.”

Nakon Puta, svjedoči Bota, promijenio se njegov molitveni, kontemplativni život. „Inače sam inženjer i bio sam dosta odsutan od kuće, mnogo sam radio na terenu. Sada, ne samo da sam se promijenio u smislu razmišljanja i praktičnog odlaska u crkvu, već i u smislu toga da neke stvari počinjem shvaćati, o nekim stvarima o kojima nisam razmišljao počinjem razmišljati. Otvaraju vam se novi pogledi i nova razmišljanja na život i na religiju.”

Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje:

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja