Posjet egipatskim piramidama jedno je od putovanja koje sanjamo u svojim dječačkim snovima, a mladi poduzetnik Ante Fumić svoj je san i ostvario te nam u emisiji „Put pod noge“ prenio doživljaje sa svoje egipatske avanture.

„Giza je ‘selo’ od četiri milijuna stanovnika“, započinje prepričavanje svoje avanture naš gost i sam zapanjen činjenicom da ovo predgrađe Kaira broji stanovnika koliko i sama Hrvatska.

Foto: Ante Fumić

Iako odaje slikom seoske sredine pune prašnjavih puteva i s mnogo domaćih životinja, Giza je oduvijek intrigantna putnicima zbog drevnih piramida koje se smatraju najvećim spomenikom te civilizacije. „Sam dolazak do piramida je dosta fascinantan jer su ogromnih dimenzija i takav osjećaj nijedna građevina na svijetu ne može ispričati koliko god velika bila, a ono što tamo doživite, osim te fascinacije i ispunjenja dječačkih snova, je i ogroman pritisak  prodaje koji je prisutan u cijelom Egiptu. Konstantno prilaze prodavači suvenira, savjetnici ovakvi i onakvi koji pokušavaju nešto prodati i zaraditi“, priznaje Ante koji je više puta iskusio umješnost egipatskih trgovaca izvježbanih u cjenkanju radi pukog preživljavanja.

Foto: Ante Fumić

„Institucije teško funkcioniraju, osjeća se manjak mnogih turista koji su prije dolazili te punili proračun. Turista je danas jako malo, ulice su većinom prazne i naravno da tu novca nedostaje i da ljudi slabo žive, a ljudi s kojima sam tamo pričao kažu mi da je situacija jako loša i da nemaju za osnovne životne potrebe“, ističe.

Prvu andegdotu doživio je već pri samom slijetanju u Kairo, kada je ostao bez dogovorenog prijevoza, a avantura se nastavila obilaskom triju slavnih piramida, čekanjem zalaska sunca na devi te obilaskom gradova Sakkare i Memfisa.

Foto: Ante Fumić

U Memfisu, najstarijem poznatom gradu Egipta, posebno izdvaja posjet trgovini papirusa u kojoj je upoznao fascinantnu tehniku oslikavanja ove biljke te njezinu vrijednost u očima starih Egipćana. „I tada je papirus bio različitih kvaliteta. Mogao se slagati na različite načine; paralelno – jedan papirus uz drugi ili mrežasto – što je bilo puno skuplje, ali i vrjednije i dugoročnije. Njegova kvaliteta se, osim po načinu slaganja, određivala i po prešanju – što je bilo duže prešanje to je papirus bio kvalitetniji“, izdvaja.

Foto: Ante Fumić

Pri povratku je spojio povijest sa suvremenošću obišavši megagrad Kairo i popevši se na tzv. Nasserov ananas – toranj koji se izdiže iznad Nila i pruža odličan pogled na piramide, a posebno je, pojašnjava, lijepo vidjeti grad koji uvečer sasvim oživi i bljesne poput božićnog drvca.

Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje: