Vlč. Mihael Sokol rodom je iz Našica, više godina radio je kao novinar i fotoreporter u raznim medijima, a ponajprije u Informativnoj katoličkog agenciji i Glasu Koncilu. Bio je i menadžer u nekoliko povećih poduzeća, a od 22. lipnja 2019. svećenik je Beogradske nadbiskupije.

Govoreći o teretu križa u svom životu vlč. Sokol je istaknuo kako mu je trebalo 40 godina da izađe iz egipatskog ropstva jer je i zaređen tek u 40. godini.

“Bježao sam 40 godina od križa, ali Isusa me s križa obuhvatio svojim rukama te me toliko privukao da se nisam više mogao otimati kao tih proteklih 40 godina. To je taj križ koji me sustigao, ali to je slatki križ, križ ljubavi koji  me svaki dan jača. Svaki put kad pogledam križ prisjetim se što je za mene, ali i za sve nas dao. To me nosi u život. Imam tu odgovornost dati sebe na križ drugome.” 

Vlč. Sokol je kao veliki problem u suvremenom društvu istaknuo suparništvo i nadmetanje.

“I veliki problem tog suparništva u životu je da se ljudi gaze u životu ne gledajući ljudsko dostojanstvo u drugoj osobi već da svoje ‘ja’ stavim ispred svega. Mislim da je ta oholost u ljudskom životu i ne gledanje Boga u drugom čovjeku najveći grijeh današnjice. S druge strane, mislim da je i problem u tome što jedni drugi osuđujemo za grijehe koje smo počinili. Jer ako je Krist nama sve oprostio pa tko smo mi da sudimo druge.”

U emisiji se vlč. Mihael Sokol osvrnuo se i na iskustvo suživota vjernika različitih religija na području djelovanja Beogradske nadbiskupije govoreći da su u prijateljskim odnosima posebice s vjernicima Pravoslavne crkve.

“Iako se Beogradska nadbiskupija nalazi na teritoriju veličine cijele Hrvatske, nas je svega je 25 tisuća katolika. Ono što me ondje privuklo je zajedništvo među svećenicama, redovnicama i vjernika. Nemamo osjećaj mase jer nas je na župama malo pa svatko mora dati nešto i nema zavisti jer jedni druge nosimo.”

Budući da slijedi početak Velikog tjedna u nedjelju, na Cvjetnicu, vlč. Sokol podsjetio je kako usklik “Hosana!” koji su Židovi upućivali Isusu znači “Spasi nas” da bi za nekoliko dana vikali “Raspni ga!”.

“Otajstvo Velikog tjedna je jako duboko i zaista se u njemu prožima sva naša vjera i to u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću. Cvjetnica nas vodi ka Kristu, spasitelju. I upravo na Cvjetnicu, na početku Velikog tjedna, pjevamo ili čitamo ‘Muku’ pod misom i to je prva priprema svečanog ulaza s palminim ili maslinovim grančicama. Tada i mi imamo osjećaj da dočekujemo Krista kao svog spasitelja. Moramo biti svjesni da spasenja bez muke i razapeća i uskrsnuća ne bi bilo. Mi smo po uskrsnuću i objavi apostola Krista spoznali.

I sam sam u svom životu doživio isto, kao i naši slušatelji i gledatelji na Facebooku. Doživjeli su razne uspjehe u vlastitom životu, bili su čašćeni i hvaljeni te stavljeni na pijedestalima, a onda su krenu podmetanja zbog velike zavisti prema vašem uspjehu, onim darovima koje vam je Bog dao. I tu kreću ona nadmetanja kada ljudi nameću svoje oholosti, ubiti do kraja svoga prijatelja, svoga brata. To se dogodilo Kristu, prvo ‘Spasi nas!’, a onda ‘Raspni ga!’. I onda javno razapnemo drugoga na križa za njegov možda i sićušan grijeh, a u osobi gledamo grijeh te ne osuđujemo grijeh osudimo, na križu razapnemo osobu. Mislim da je to jedan od najvećih grijeha u našem kršćanskom životu – razapeti drugoga na križ zbog njegova grijeha i osuditi ga. Pozvani smo u drugome gledati ljubav, a ne kao na suparnika.”

Cijeli video emisije “Pod križem” možete pogledati OVDJE.