"Strasti svetoga Pavla" bila je tema HKR-ove emisije "Pod križem" u srijedu, 26. siječnja koju je uredio i vodio župnik zagrebačke župe Sv. Josipa radnika u Gajnicama, vlč. Branimir Budinski.
Na samom početku emisije, vlč. Branimir Budinski poručio je kako nam je ova 2022. godina darovana kako bismo nekoga doveli blizu Boga, odnosno u Kraljevstvo Božje.
Šest je strasti svetoga Pavla, odnosno koraka kojima bližnje možemo privesti Isusu Kristu:
1. Promijeniti samoga sebe
“Vjerujem da ti se događalo da te netko želi mijenjati. Često su nas na taj način ranili. No, te osobe to su činile iz straha, a ne iz opakosti i zlobe. Strahovali su da, ako oni ne budu stvari imali pod svojom kontrolom – netko drugi preuzet će kormilo”, kazao je vlč. Budinski.
Sv. Pavao nije mogao živjeti slobodan jer je njegovo poslanje bilo da druge učini slobodnima. “Želim li biti slobodan za Kraljevstvo, potrebno je druge staviti ispred sebe. Znam da to ne zvuči popularno, ali to je jedini put”, poručio je.
Vlč. Branimir Budinski govorio je o pogrešci koju je činio tijekom svojih prvih godina svećeništva. On je, naime pokušavao druge ljude pridobiti za sebe, a ne ih dovesti bliže Gospodinu. Želimo li biti slični Isusu Kristu, trebali bismo druge staviti ispred sebe i to je jedini put. Mi bismo željeli mijenjati druge, ali to ne znači biti blizak Isusu Kristu.
2. Uključiti i obuhvatiti svakoga
“Sveti Pavao nije imao simpatizere, želio je sve ljude pridobiti za Kraljevstvo. Bilo koga, bilo kada i pod bilo kojim okolnostima. Razumiješ li ti koliko tebe Bog ljubi? Jesi li ti toga svjestan? Imaš zadatak. Pogledaj osobu s kojom živiš ili osobu koja je pored tebe i reci joj: Bog te ljubi. Učini tako”, poručio je vlč. Budinski.
“Pitanje koje si trebamo postaviti kao Crkva i koje si ja redovito postavljam jest: ‘Želiš li popravljati i ispravljati ljude ili se s njima povezati?’ Ne možeš oboje jer je pitanje ili-ili”, ističe.
Vlč. Branimir Budinski govorio je kako imamo priliku da bismo se s drugim ljudima povezali, a ne da bismo ih mijenjali. “Ni Isus Krist nije došao na zemlju da bi nas mijenjao, nego da nas ljubi takve kakvi jesmo”, rekao je.
“Mijenjaj planove i molitvu, jer nisi na dobrome putu, ako želiš mijenjati druge oko sebe. Takvu molitvu za druge ljude Bog neće uslišati”, naglasio je vlč. Budinski.
“Kako mijenjati drugu osobu? Tako da joj služimo. To je put. Tek kada jadan i siromašan susretneš drugog čovjeka, tek tada ćeš ga početi ljubiti”, rekao je.
3. Identitet u Isusu Kristu
Pavlov identitet bio je u pridobivanju drugih ljudi za Krista, odnosno on je bio poput Krista i tako se ponašao. “Na istinski način otkrit ćeš koji je tvoj identitet kad budeš prisiljen napustiti ono što ti je poznato. Svoje spoznaje i svoje sigurnosti. Gdje stanuju Hrvati koji su najviše svjesni da su Hrvati? Hrvati u Hrvatskoj najmanje su svjesni svoga identitet. Sigurnost je protivnik otkrivanju identiteta”, ističe vlč. Budinski o trećeoj Pavlovoj strasti.
Kada se povežeš s grešnikom, ti ga ne popravljaš, nego mu pomažeš da otkrije koliko je dragocjen pred Bogom
“Ovih smo dana molili za jedinstvo kršćana. Kako molimo za to jedinstvo, ako nismo spremni učiniti jedan korak za izlazak iz vlastite sigurnosti?! Zapamti, svakoga koga želiš pridobiti na svoju stranu uvjeravajući ga, da je ono šti imaš za njega vrijedno, osuđeno je na propast jer mu time govoriš da on ne valja. Kada se povežeš s grešnikom, ti ga ne popravljaš, nego mu pomažeš da otkrije koliko je dragocjen pred Bogom. Ako odmah napadneš njegov grešan život, tvoje dijete će to shvatiti kao da napadaš njega. Izgubit ćeš brata, sina, kršćanina. Isus nije tako činio, već je pomagao grešniku otkriti tko je on”, naglasio je vlč. Budinski.
“Mnoge mi je talente Bog dao, ali jedina stvar na kojoj sam istinski zahvalan Bogu jest, što mi je uvijek prišao prvi i pokazao mi koliko mu je stalo do mene”, priznao je o svom iskustvu.
“Nikada nemoj zaboraviti tko si i koje je tvoje poslanje. Tvoje poslanje nije nadati se da Isus Krist dođe što prije. Ovdje smo da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta na mjestu na kojem smo posijani”, rekao je vlč. Budinski.
4. Ući u svijet drugih i izaći iz vlastite sigurnosti
Nakon određenog zajednički provedenog vremena, on je vidio kako molim i vidio je da ga poštujem
Vlč. Budinski rekao je da smo mnogo puta pokušavali promatrati stvarnost iz vlastitog kuta gledanja, što je pogrešno. “Imam jednog prijatelja koji ima ateističke stavove, ali znamo se naći. Odlučio sam ostati s njime i krenuti Pavlovim putem, ne zaboravljajući tko sam. Nakon određenog zajednički provedenog vremena, on je vidio kako molim i vidio je da ga poštujem. On je to počeo cijeniti i dolaziti na misu. Čak je tražio i ispovijed. Malo po malo živeći uz mene i on je zavolio Boga”, podijelio je vlastito iskustvo vlč. Budinski i time naglasio da su djela važnija od riječi jer nam djela pokazuju da i sami živimo i vjerujemo ono o čemu drugima govorimo.
5. Nevjerojatan prostor kreativnosti
“Pavao se pitao što se to u njemu nalazi čime drugima može otkriti Boga. Nije se oslanjao na ono što je znao o drugima, nego ih je pitao u kojem se stanju nalaze”, naglasio je vlč. Budinski.
Kreativnost stimulira tvoju misao kako uvijek postoji rješenje
“Prije nego sam sposoban biti ti župnik, moram te pronaći. Bez da uđem u stanje drugoga, ne mogu učiniti ništa. Ključ kreativnosti ne leži u tvojim sposobnostima i talentima. Kreativan čovjek vjeruje u samo jednu istinu: za sve postoji rješenje. Kreativnost stimulira tvoju misao kako uvijek postoji rješenje. Nikoga nisam uspio dovesti Kristu bez da sam se povezao s tom osobom. To je mudrost koja je zapisana u naš DNK”, ističe.
“Kad god sam osjetio da imam ono što je drugima potrebno da žive, ljudi su mi sami prišli. Imaš li ti ono što je drugima potrebno? Živiš li to? Možeš li drugima ponuditi ono što trebaju od tebe?”, pozvao je vlč. Budinski da se zapitamo kako živimo.
6. Mogućnost življenja Božje riječi
Vlč. Budinski naglasio je, kako je poučavanje današnjih kršćana daleko je od nasljedovanja i da promjenu srca ne možemo učiniti dok god budeš činimo samo ono što već znamo.
I sad se pitam, kakav ću doći pred Isusa i što ću mu darovati?
“Doći će dan kada će Isus biti taj kome ću stati na vrata. I sad se pitam, kakav ću doći pred Isusa i što ću mu darovati? Kako da mu predam svoju ljubav kada vidim koliki vjernici žive predanije nego ja? Kada vidim kršćane koji podnose veće žrtve nego one koje sam ja ponio. Zaista ne znam s čime ću doći pred Isusa. Kada dođem pred njega želim biti okružen ljudima jer sam se trudio biti grad koji leži na gori, sol zemlji i svjetlo svijetu. Isuse ono što si ti učinio za mene nije promijenilo samo moj život nego život mnogih ljudi oko mene”, zaključio je promišljanje vlč. Branimir Budinski.