„Bježeći od križa i boli, naći ćemo se u najvećoj mogućoj boli i patnji. Suprotno tome, grleći svoj križ, shvatit ćemo da nam je u najvećoj tami Bog najbliži“, promišlja vlč. Tomislav Šagud o Isusovom preobraženju.

„Svi su ljudi nakon Adama padali u grijeh, nije se našao nijedan koji se mogao potpuno oduprijeti đavlu. Zato je Isus, ako je htio biti pravi čovjek, morao dopustiti da ga Sotona iskuša“, promišlja vlč. Tomislav Šagud na 1. korizmenu nedjelju.

Kada bismo dobro poznavali izraelsku povijest, vidjeli bismo da „sol zemlje” i „svjetlost svijeta” nisu tek simpatične duhovne analogije, nego vrlo snažne i pomalo zastrašujuće istine o našem poslanju.

„Zar nije mudrije odabrati živjeti prema nazoru onoga tko je od svih nas veći i bolji? Zato kršćanin ne odabire autonomiju, nego teonomiju, odnosno život po Božjim zakonima“, piše vlč. Tomislav Šagud.

Sv. Ivan svoje evanđelje započinje govorom o „početku“, a u nastavku donosi sažetak Staroga zavjeta, evanđelja i smisla života.

Pripremanje za nedjelju propovijed mnogim svećenicima oduzima dosta vremena, no umjetna inteligencija nudi mogućnost stvaranje gotove propovijedi za bilo koji biblijski ulomak. Nema mnogo svećenika u Hrvatskoj koji spremno javno kažu da koriste umjetnu inteligenciju u pripremi propovijedi, no pronašli smo jednoga koji je rado objasnio na koji je način koristi.

Preč. Tomislav Šagud podijelio je zanimljivo iskustvo sa samog početka svoje svećeničke formacije kada je dao otkaz i ušao u bogosloviju.

Kršćanin ne živi ovisan o tuđim mišljenjima i ne pravi kompromise s grijehom u očajničkom pokušaju da zadobije malo pažnje, nego uvijek traži priliku da ljubi.

Nedjelja je Dobrog Pastira, koja nam govori o Božjem vodstvu i blizini. Bog nije daleki vladar koji očekuje da sami smišljamo odgovore za svoj život, nije sudac koji će na kraju dana ocjenjivati naš trud i uspjeh, nego je onaj kojemu smo važni i koji se brine za svakoga od nas. Bog nije zapreka našoj slobodi i sreći, nego naša pomoć, naš saveznik i vođa.

„Ivan predstavlja one koji čitavim srcem gore za Isusa, a Petar čovjeka malo teže naravi koji pada u slabostima, koji često i izlane nešto krivo. Ali baš je toga Petra Isus postavio da upravlja Crkvom“, promišlja vlč. Tomislav Šagud.