U čemu se sastoji radost uskrsne vjere? Što je to što kršćanina iz temelja razlikuje od pripadnika drugih religija? Zašto je stvarnost eshatološke vječnosti, koja započinje već ovdje na zemlji, suvremenom društvu tako teško pojmljiva – do te mjere da se kršćanstvo sve češće svodi na tradicionalni folklorni element naroda kojem pripadamo, bez dubljeg, osobnog i duhovnog značenja?

Umjetna inteligencija odnosno ChatGPT sve više postaje alat kojim se mnogi svakodnevno služe. Budući da UI ima trenutačni pristup svim mogućim podacima, don Antun Nižetić odlučio je s njom napraviti intervju prigodan za ovo uskrsno vrijeme. Što kaže ChatGPT - je li Isus postojao i je li stvarno uskrsnuo?

U emisiji Pod križem vlč. Nikola Jurković objasnio je sedam posljednjih Isusovih rečenica koje je izustio s križa. Promislimo o posljednjim Isusovim riječima i što one znače za naš život.

Ušao si u kolonu zemaljskih hodočasnika, râstao kao svaki čovjek, slušao roditelje, učio i radio. Volio si svoj narod, domovinu i rodni zavičaj. Razgovarao si s ljudima, slušao ih, poučavao, tješio i hrabrio.

Torinsko platno prošlo je kroz znatno više znanstvenih ispitivanja od bilo koje druge relikvije u ljudskoj povijesti. Istraživanja su bila izuzetno temeljita, a uz iznimku upitnog datiranja ugljikom iz 1988., svi dokazi upućuju na to da je to Isusovo pogrebno platno. U nastavku pročitajte do kakvih se zaključaka došlo znanstvenim istraživanjima.

O pojmu uskrsnuća u poljskom jeziku za Hrvatsku katoličku mrežu piše Marko Taborsky, student poslijediplomskog studija biblijskih znanosti i arheologije na Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu.

Evanđelje opisuje odsutnost koja zbunjuje učenike, pripremajući ih za Prisutnost koju njihova srca žele.

U Tanzaniji katolici se pozdravljaju tako da jedan kaže: Kristu!, a drugi odgovora: Tumaini letu! U prijevodu: Krist! Nada naša! Tako navještaju Evanđelje jedan drugome, a kad se naviješta Evanđelje, Duh Kristov silazi na one koji prihvaćaju navještaj i pali u njima jedino stvarno Svjetlo, jedinu realnu Nadu u ovom mračnom i beznadnom svijeta.

U Mateja anđeo je strašan, sijeva mu iz očiju i lica, grmi i trese, a u Marka anđeo je u liku vrlo mlada čovjeka koji ne izaziva nikakav strah. Međutim, još je zanimljiviji paradoks koji slijedi. Žene u Matejevu evanđelju ne boje se strašnog anđela, nego ga gledaju kako ruši kamen, sjeda i razgovara s njima. U Marka su se žene prepale anđeoskog momčića.

Gospodin zna naše muke. Doživio ih je. On poznaje tjelesnu bol kroz svoje bičevanje i razapinjanje. On poznaje samoću kroz svoju muku i samu smrt na križu. On zna što je kada te drugi mrze i vrijeđaju. On zna siromaštvo i što znači biti lišen svega. Kroz naše patnje On nas poziva da Mu se približimo.