Ova priča, koju je podijelio obiteljski prijatelj, svjedočanstvo je o snazi ​​molitve, zagovoru Blažene Djevice Marije i Isusovom obećanju da će biti s nama u našim posljednjim trenucima. To je podsjetnik da čak ni pred licem smrti nismo sami i da nam naša vjera može donijeti utjehu i sigurnost vječnog života.

Uoči svetkovine Svih svetih, kada se sjećamo svih proglašenih svetaca, ali i onih koji nisu doživjeli tu čast – a živjeli su svetim životom – i Dušnoga dana, kada se sjećamo svih naših pokojnih, fra Vladimir Vidović je u emisiji "Pod križem" 31. listopada govorio o vjerničkom stavu prema smrti, umiranju i gubitku dragih osoba.

Ljubav je "valuta" neba i jedina je stvar koja ima vrijednost i prije i nakon smrti.

Kako prihvatiti smrt? Može li svećenik biti pomoćnik pri prijelazu umirućoj osobi? Je li se za smrt moguće pripremiti? Kako roditeljima pomoći da prihvate umiranje i smrt teško bolesnog djeteta? Na ta i druga pitanja odgovori su se tražili u Argumentima HKR-a 3. studenoga.

Kako mogu biti kriva za tuđi grijeh? Kad netko umire, je li dobro biti uz njega? Jesu li poruke katoličkog sadržaja, a koje šaljemo u lancu prijateljima - poput 'pošalji ovaj sadržaj devetorici ljudi i ispunit će se...' - ispravne? Ovo su tri pitanja koje smo za čitatelje Hrvatske katoličke mreže izdvojili iz emisije 'Halo velečasni' - emitirane u petak, 20. svibnja – a u kojoj je HKR-ovim slušateljima odgovarao 'radijski župnik' fra Roko Bedalov, inače župnik zagrebačke župe Sv. Antuna Padovanskog na Svetome Duhu.

Tuga je komplicirana i nijansirana, ali je i čudna, paradoksalna prilika da se približimo ranjenom Srcu Isusovu i rastemo u dubljoj ljubavi prema Njemu. Tako nalazimo ozdravljenje u Njegovim ranama.